Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Ovoga puta, povodom objave novog studijskog albuma s pjesmama Olivera Dragojevića “Dolaziš”, donosimo vam razgovore s Oliverovim sinom Dinom Dragojevićem i skladateljem Vinkom Barčotom.

Na fotografiji: Oliver Dragojević (7. prosinca 1947. – 29. srpnja 2018.)
Fotografija: arhiva obitelji Dragojević

Oliver Dragojević često je gostovao i svoje nove pjesme predstavljao na Drugom programu Hrvatskoga radija u emisijama Zlatka Turkalja. Snimke s Oliverovim glasom, nikada objavljene pjesme slušatelji Drugog programa mogli su premijerno čuti u emisiji Music pub. Gosti emisije bili su Dino Dragojević i Vinko Barčot.

Glas Olivera Dragojevića uvijek je lijepo čuti, kad nas napuste, kad nam treba osobni mir, kad volimo, kad smo sretni… uvijek. Na albumu “Dolaziš” nalaze se neobjavljene pjesme koje je snimio Oliver. Kako je došlo do realizacije ovog albuma? Koliko dugo su trajale pripreme i kako je izgledalo završni produkcijski rad za objavu albuma “Dolaziš”?

Predugo, čini mi se, ali to je više zbog neke odgovornosti prema svemu, materijalu, pjesmama i ocu. To je glavni razlog. Kad nas je Oliver napustio i kad smo došli u posjed tih snimaka malo smo se i dvoumili šta napraviti, jer naša odgovornost je velika. Mogli smo to sve zadržati za sebe, mogli smo podijeliti s drugim ljudima. Odlučili smo ovo drugo, pjesme podijeliti s drugima i tu nema neke velike filozofije.

Koliko pjesama s albuma “Dolaziš” je bilo završeno dok je Oliver bio živ?

Većina. On je snimao nešto za Tomu Mrduljaša, za njegov autorski album. Tomo te snimke nikad nije objavio i tako je sve snimljeno ostalo u njegovom studiju. A ovo što je napisao Vinko Barčot, to su četiri pjesme, praktički demo snimke. Znaš i sam, dobro si poznavao Olivera on je već i demo snimkama pristupao kao da se radio o snimkama za album, jer kod njega nije bilo kalkulacija. Tako da se malo dorađivalo, ne previše.

Uz tebe izvršni producenti albuma su tvoja majka Vesna i braća Davor i Damir. Koliko ste razgovarali u studiju i kod kuće o albumu, snimkama koje ste imali? Jeste li pri realizaciji i u tim razgovorima razmišljali kako bi to Oliver napravio, kako bi on te pjesme volio čuti u konačnici? Dino i sam si napomenuo važnu stvar, kod tvog oca demo snimke su zapravo bile gotove snimke.

Pa gledaj, napravili smo sve na klasičan način kako je on radio na albumima. Znači standardno. Sada je objavljen CD, a gramofonska ploča biti će objavljena na jesen. Nismo puno filozofirali. Dobili smo sa strane i razno razne savjete i neki od njih su nam se sviđali, a neki nisu. Na kraju smo odlučili sami sve preuzeti i donijeti sve odluke oko albuma. Meni osobno se čini da je sve napravljeno kako treba. Što bi on napravio, to mi ne možemo znati, a kamoli netko drugi tko ga je puno manje poznavao. Virujem da bi on s ovim albumom bio jako zadovoljan.

Album je pun emocija, odličnih stihova, koje je snimio glas koji jako nedostaje, govorim kao čovjek koji radi na radiju. Promocija albuma biti će 28. srpnja na Korčuli. Dino koje pjesme s ovog albuma ti iz nekog posebnog razloga voliš i često ih slušaš?

Sviđa mi se dosta pjesma “Na dnu mora” duet s Marijanom Banom. Inače volim Bana i čudno je da nisu do sada imali neku suradnju. Tu su pjesmu oni zajedno snimili u studiju Tome Mrduljaša. Ta pjesma mi je jako zanimljiva, malo je drugačija od drugih. Tu stari piva tako da se na kraju pjesme čuje, ima jedan dio u pjesmi koji predstavlja cijeli njegov potencijal. Cijelo njegovo znanje je pokazano u toj pjesmi. Meni se na albumu sviđaju sve pjesme i baš zato nemam nekih izraženih favorita. Recimo, zanimljiva mi je i pjesma “Ne diraj moju ljubav” koju je snimila jedna skupina prijatelja. Mi smo inzistirali da u snimci bude klapa Šufit koja je tu pjesmu i proslavila. Tu je i naš prijatelj Edo Bralić koji nije profesionalni pjevač, nego naš veliki prijatelj… i od staroga veliki prijatelj. To je baš zanimljiva pisma koju je napisao Vinko Barčot, inače je pjesma pisana za duet. To se i čuje po tekstu, znači riječ je o razgovoru dva prijatelja. Svi smo tu, u toj pjesmi to je jedna velika skupina prijatelja.

Dana 29. srpnja bit će održan sedmi koncert “Trag u beskraju – Sjećanje na Olivera”. Kako ti gledaš na taj dan, veliko okupljanje ljudi u Veloj Luci, na cijelom otoku – Korčuli. To je dan kada na Korčuli svi pjevaju pjesme koje je snimio i proslavio Oliver, razgovaraju o njemu, posjećuju njegov grob, sjećaju se susreta s njim itd.

Pa gledaj, nama su ti dani teški, obilježavanje njegovog odlaska na taj način zapravo nam poprilično olakšava koliko je moguće. Olakšava nam taj grubi dan za nas, ali znaš kada se slavi njega i njegove pjesme onda je nama nekako lakše. Tako da na to sve gledam pozitivno i za Velu Luku je to isto veliki događaj. Tako da smo skroz zadovoljni s tim događanjima tih dana. To su i dani kada se vidimo s njegovim prijateljima.

Dino hvala cijeloj obitelji Dragojević što ste odlučili neobjavljene snimke Olivera podijeliti s publikom, njegovim obožavateljima, s nama koji radimo na radiju, s ljudima iz medija.

Hvala tebi.

Na fotografiji: Oliver Dragojević i Zlatko Turkalj Turki
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

“Previše suza, zbog tebe ja sam prolio. Previše čežnje bilo je, sada je kraj. Stižu nam bolja svitanja, bit ćemo opet zajedno”. Ovo su stihovi iz pjesme “Dolaziš” koju je napisao Vinko Barčot. Vinko, ove stihove napisali ste prije petnaest godina. Sjećate li se gdje ste ih zapisali?

Da. Nakon skladbe “Kada mi dođeš ti” dogodile su mi se neke lijepe pjesme. Među njima je “Dolaziš” koju mi je Oliver snimio 2010. godine. Jako sam sretan što se ta pjesma svidjela obitelji Dragović, što je našla mjesta na ovom novom CD-u. Nadam se da će “Dolaziš” doći do ljudi i da će biti rado slušana kao i ostale skladbe s ovog albuma.

Kako je Oliver reagirao kad ste mu predstavili pjesmu “Dolaziš”? Vi ste za ovu pjesmu napisali glazbu i stihove.

Interesantan je način na koji smo mi to tada snimali. Dogovorili smo da snimanje bude u studiju Tomislava Mrduljaša. Pokojni Remi Kazinoti, naš veliki prijatelj pripremio je matricu, a ja bih došao sa notnim papirom na kojem je bila napisana glavna dionica, a ispod su bili napisani stihovi. Došao bi Oliver, ja bih mu dao notni zapis. On je ušao u studio i snimanje je trajalo koliko traje i pjesma, jer Oliver je to od prve otpjevao. Dakle, ovo je bitno da se zna. Ovo što sada čujete, njegov glas i ovu pjesmu kako je pjevao, on je to doslovno pjevao u tih par minuta koliko traje pjesma i to je bilo to. Ja sam ga znao pitati: “Ma dobro Olivere, kad bi ovo drugi put snimio, ponovo sutra kad malo uđeš u pjesmu, bi li to bilo bolje?” A on mi je rekao: “Ne, ništa ne bi bilo bolje. Meni je dobro i ovako”.

Vi i Oliver bili ste veliki prijatelji, zajedno ste išli na more, odlazili u ribolov i to s ribarskim štapovima. O čemu ste najčešće razgovarali kad ste bili sami?

Oliver i ja smo imali dvije velike zajedničke ljubavi. Jedna ljubav je more, a druga ljubav je bila glazba. Na moru smo bili nekako ravnopravni. Tu nije bilo nikakvih nepoznanica znali smo tko što radi, ali uglavnom to je sve bilo bez puno priče, samo uživanje u moru i ribolovu. U glazbi ne mogu reći da smo bili ravnopravni, ja sam osjećao i dobro znao di je on,  a di sam ja. Uvijek kad je glazba u pitanju imao sam jedno veliko strahopoštovanje prema njemu, jer sam znao o kakvom se genijalcu radi.

Gdje je sada drveni brod s kojim ste Oliver i vi odlazili u ribolov?

Taj drveni brod je u Veloj Luci i ja ga još uvijek koristim i ne dam ga od sebe. Iskreno, taj moj drveni brod bi polako propao. Nema više meštara koji će to popraviti, koji rade s drvom i sve se nekako promijenilo. Bilo je pitanje da li ga odbaciti ili ne. Nikako to nisam htio, jer to je dio mene i dio moje obitelji. Da bi ga sačuvao ja sam ga obukao u plastiku, plastificirao sam ga. Izvana je sada plastificiran, ali je i dalje drveni brod iznutra i dalje idem s njim u ribolov. Imat ću ga dok god budem mogao. S tim malim brodom nismo mogli ići daleko, njega bi koristili za ovaj akvatorij veloluške uvale.

Vinko, vi ste napisali pjesme: “Zemlja dide mog”, “Kad mi dođeš ti”, “Samo ti”, “Ti si meni sve”, “Samo s tobom sam upoznao ljubav”…

Da i “Ne diraj moju ljubav” to je jako lijepa pjesma koju su 2011. godine u demo verziji snimili Oliver i Tedi Spalato. Kasnije je pjesmu snimila klap Šufit i postigla je veliki uspjeh. Sada tu pjesmu opet imamo na albumu “Dolaziš” i to je snimka s Oliverovim glasom iz 2011. godine.

Pjesma “Dolaziš” je objavljena na istoimenom albumu u izdanju diskografske kuće Aquarius Records

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: arhiva obitelji Dragojević, Zlatko Turkalj Turki