Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Ovoga puta u našem društvu je bio osnivač i član grupe Magazin Željko Baričić, koji se nalazi u bendu od svog osnutka.

Na fotografiji: Željko Baričić
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

Glazbena priča o splitskoj grupi Magazin počela je 1979. godine, kad je u Splitu uspješno djelovala grupa Mladi batali, u kojoj su svirali i pjevali: Željko Baričić (solo gitara, vokal), Zoran Marinković (bubnjevi, vokal), Miro Crnko (klavijature) i Igor Biočić (bas-gitara). Moramo reći da je Magazin nastao iz grupe Dalmatinski magazin i još prije Mladih batala, koji su s Đuđicom Miličević (poslije Barlović) i Nivom Snižić snimili pjesmu “Na vrh brda vrba mrda”. Pjesma je izvedena na Splitskom festivalu 1973. godine.

Točno, 1973. nastupili smo u prvoj festivalskoj večeri i premoćno osvojili prvo mjesto, a u finalu smo bili, ne znam, treći ili četvrti. Nismo se mogli nositi s tadašnjim veličinama koje su dominirale scenom, ali sjećam se da smo kao najbolje plasirani vokalno-instrumentalni sastav dobili za nagradu električnu gitaru, koju još uvijek čuvam.

Gitaru čuvate na nekom posebnom mjestu?

Na posebnom mjestu na zidu. A ta pjesma “Na vrh brda vrba mrda” bila nam je važna zato što smo nakon nastupa na Splitskom festivalu počeli prvi put raditi koncerte izvan Splita i njegove najuže okolice. Do tada je grupa Mladi batali bila strogo lokalna grupa. Nakon toga se sve pokrenulo i napravili smo i nekoliko izleta u inozemstvo. Tadašnja je klasika bila otići na turneje po Sovjetskom Savezu i Istočnoj Njemačkoj, u kojoj smo čak i snimili tu pjesmu Na vrh brda vrba mrda. Ja sam tada bio i pjevač u grupi. Sad se tome slatko smijem, jer sam učio na brzinu njemački, od kojeg nisam znao apsolutno ništa. Imao sam lektora koji me učio kako ću izgovarati riječi. Kad smo je prvi put došli izvesti na njemačku televiziju, svi smo umirali od smijeha. Umjesto da glumimo da pjevamo na playback, mi smo stali, slušali i smijali se kako je to zvučalo. Od tada Mladi batali praktički izlaze iz svojih gradskih okvira. 

Željko, što se dogodilo? Zašto se nije realizirala njemačka karijera Mladih batala? I sami ste rekli da je 1974. objavljena singl-ploča za njemačko tržište “Komm mir nich tu nah” / “Na vrh brda vrba mrda”? 

Radi se o tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Imali smo sve šanse, međutim bili smo premladi i malo luckasti, tako da smo izlazili iz tada zadanih okvira. Kad smo bili u Istočnom Berlinu, jedva bismo čekali da odemo u Zapadni, što ljudima s kojima smo radili nikako nije bilo drago. Jedva su čekali da nas se riješe. Zahvalili su nam i više se nikad nismo vidjeli. 

A suradnja s Đurđicom kao pjevačicom grupe? Zašto se nije nastavila?

Pa ne znam. Tu smo mi bili malo…, ne znam ni sam, nekako čudni. Vidjeli smo i znali da Đurđica odlično pjeva, ali nekako je ona već tada razmišljala o odlasku u Zagreb. A nije baš ni ona bila zainteresiranija za suradnju.

Na fotografiji: Magazin
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

Kad dolazi do odluke i zašto Mladi batali postaju druga grupa, grupa Dalmatinski magazin?

Priča je vrlo zanimljiva i počinje u jednom baru, u kojem smo svirali na dubrovačkom području. Jednu večer došao je na naš koncert Teo Trumbić sa svojim društvom. Slušao nas je i rekao: “Super ste, odlično svirate, zašto ne biste napravili neki iskorak? Imam prijedlog. Uzmite u bend pjevačicu, tako da imate vokalnu solisticu i krenite dalje.” U prvi tren to nam se činilo kao prevelik izazov, ali rekli smo zašto ne? Pjevačica grupe postala je Majda Jazbec (Šoletić), a Teo Trumbić je pisao pjesme. Snimili smo pet ili šest singlica kao Dalmatinski magazin. A zašto smo promijenili naziv u Dalmatinski magazin? Kad smo snimili prvi singl, a tada su singlice bile u modi, ja sam baš došao u Jugoton k tadašnjim urednicima i donio im pjesmu. Poslušali su snimku, rekli da su zainteresirani i da će objaviti ploču. Pitali su me kako se zove grupa. Kad sam im rekao Mladi batali, bili su zbunjeni i pitali što znači batali. Pa su sugerirali da promijenimo naziv, jer da je to očajno, nitko ne zna što su batali. Onda smo mi imali ideju da uzmemo sponzora. To je trebala biti Dalma i tako smo se htjeli nazvati. Bili su ponovo začuđeni, što je Dalma? Ja kažem – Dalmatinski magazin. Kao što ima u Zagrebu Nama – Narodni magazin, u Splitu ima Dalma – Dalmatinski magazin. I oni kažu super, onda budite Dalmatinski magazin.

Potkraj 1979. godine u grupu dolaze dva nova člana: Nenad Vesanović Keko i Tonči Huljić. Koliko znam, Tonči je došao kao zamjena.

Točno, on je u grupu došao samo na zamjenu, jer sam ja 1979. otišao u vojsku. Moj kolega Miro Crnko, klavijaturist, rekao mu je da ćemo, dok se ne vrati, uzeti još jednog klavijaturista. “Znam jednog malog koji ne zna šta će sa sobom, pa ćemo ga staviti u grupu, da ti čuva mjesto dok se ne vratiš iz vojske.” I tako je grupa Dalmatinski magazin dobila još jednog klavijaturista, to je bio Tonči. Kad sam se vratio iz vojske, Miro je Tončiju rekao da je jedini način da ostane u grupi – da počne pisati pjesme. On je to shvatio vrlo ozbiljno i odmah napisao odličnu pjesmu. I nakon vrlo kratkog vremena postao je vrlo respektabilan i poznat skladatelj.

Tonči Huljić u Magazin je došao kao zamjena i ostao do današnjega dana. Postao je glavna karika grupe i afirmirao se u jednoga od najuspješnijih autora zabavne i pop-glazbe u Hrvatskoj.

Točno tako. A taj niz sretnih okolnosti povezan je s grupom. Mi smo se sto puta pitali što smo tako dobro učinili da nas Bog tako čuva. Razne stvari su se događale mimo našeg utjecaja. Maru smo dugo tražili, odnosno kad je Majda odlučila prestati pjevati, iz obiteljskih razloga (imala je malu djevojčicu, supruga i tako…), htjela se više posvetiti njima. Mi smo se našli u situaciji da nemamo pjevačicu. Tražili smo, organizirali neke audicije… Bilo je tada u Splitu mladih pjevačica, ne kao danas, toliko puno. Nije bilo lako doći do njih, jer ako doma pjevaš odlično, nemaš YouTube da staviš neku pjesmicu ili da na internetu nekako dođeš do svojih pet minuta. Tako da smo isprobali sve i Mara je bila najbolja. Tada je ona već imala nekoliko snimki, kao prateći vokal Oliveru i još nekim pjevačima. Uzeli smo nju i ona je otpjevala praktički i taj prvi album, kad smo na moju inicijativu promijenili naziv, skratili ga i postali Magazin. Naime, ta riječ – “dalmatinski” – zvuči kao da se odnosi na dalmatinsku klapu, a htjeli smo da grupa ima internacionalni naziv koji neće biti opterećen lokalitetom.

S novom pjevačicom Marijom Kuzmić grupa je 1982. godine snimila svoj prvi album “Slatko stanje”. Iste godine predstavili ste se na Splitskom festivalu pjesmom “Dišpetožo moja mala” i osvojili prvu nagradu stručnog žirija. Riječ je o pjesmi koju je skladao Tonči Huljić, a stihove je napisao Zvonimir Stipičić Miš. Nakon splitskog uspjeha,  predstavili ste se i na Zagrebačkom festivalu, također 1982., Tončijevom pjesmom “Moja mala mila”.

Sve ove godine rada Magazina, najveća je Tončijeva zasluga. Moraš imati dobru pjesmu i stalno dobre pjesme. Bilo je simpatično kad je Tonči napisao “Kokola”; pitaš što dalje. Ja sam mu rekao: “Tonči, napiši “Kokolo 2″!”  Jer su u to vrijeme svi uspješni filmovi imali nastavke. Teško je napisati drugu, treću i četvrtu pjesmu. I tu je velika vrijednost Tončija Huljića, što je znao napisati ne drugu i treću pjesmu, nego i petnaestu, šesnaestu … dvadesetu, tridesetu itd. To je prva i najvažnija stvar. Druga važna stvar za uspjeh Magazina je i naša velika upornost, jer mi, tako i ja, koji smo od prvog dana u Magazinu, nismo nikad posumnjali u to da se želimo baviti nečim drugim, a ne glazbom i Magazinom. Mi smo stalno bili svjesni da je to to. Da je to to što volimo i da ćemo se time baviti do kraja. I bili smo u pravu.

Pjesma “Nesvjestica” (Tonika) objavljena je u studenom 2024. godine

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Zlatko Turkalj Turki