Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Ovoga puta u našem društvu je bila kantautorica i pjevačica Alka Vuica.

Na fotografiji: Alka Vuica
Fotografija: Boris Ščitar/Croatia Records PR

Alka, nalazimo se na Šalati. Ovo je tvoj pregled terena.

Da, na pregledu terena sam. Moram reći da sam ugodno iznenađena. Mislila sam da je Šalata u puno gorem stanju. Ne razumijem zašto još nisu te tribine riješili. Mislim da to nije preskupa investicija. Ovo je predivan prostor. Cijeli život mi je želja da imam koncert na Šalati. Ja sam tu proklizala kao klinka iz Umaga kad bi došla kod moje sestrične. Znači, vezana sam za Šalatu od malena. Tu sam gledala mlade dečke iz Zagreba. (smijeh)

Koje koncerte sa Šalate pamtiš, na kojima si uživala?

Recimo Manu Chao, koncert Bajage, grupe Duran Duran. Bila sam na dosta koncerata na Šalati i sve ih dobro pamtim. Žao mi je da nisam prošle godine bila na koncertu Grace Jones, ali fakat nisam znala da se održava. Bila sam na moru, da sam znala obavezno bi došla.

Na Šalati ćeš, na svoj rođendana 8. lipnja koncertno obilježiti 40 godina karijere. Napisala si stihove za veliki broj hitova. Molim te podjeli s nama svoje sjećanje vezano za 1993. godinu kada je snimana pjesma “Rušila sam mostove od sna”. Dino Dvornik mi je ispričao, kako je pjesma završena u noćnim sati u studiju Vatroslava Lisinskog. One je imao stihove za svoj dio pjesme i njih je napisao Gibonni. Josipa je te večeri bila kod kuće kada ju je Dino zvao da hitno dođe u studio. Gdje si bila ti te večeri? Ti si napisala stihove za pjesmu “Rušila sam mostove od sna” i to za onaj dio koji je snimila Josipa.

(smijeh) Ja sam isto vjerojatno bila kod kuće. Ne znam zapravo tko je to odlučio, ali vjerujem da je Josipa odlučila jer joj se možda nije svidjelo sve što je Gibonni napisao. I onda sam ja to malo poženstvenila, ja bi to tako rekla. Znači, dodala sam tekst za Josipu koji je malo drugačiji. I pjesma je fakat dobila na jednoj lijepoj težini. Sjećam se tog snimanja kao da je bilo jučer, jer su oni htjeli da i ja dođem u studio. Tamo je bio i Gobac. Dino je bio perfekcionista, a ja sam kontrol frik. Ali to što je bio Dino, to je stvarno potpuno suludo. Možeš misliti kada on Josipu vraća i maltretira do 4-5 ujutro da snima vokale. On je strašno volio da je sve jako u ritmu. Da je jako sinkopirano, da je jako hip-hoperski. Ja sam pobjegla kući, oni su ostali. Još su mi maznuli, sto maraka iz torbice. Gobac mi je nedavno rekao: Nisam ja, Dino je. A ja kažem, lako ti je sad govoriti kada nema više Dineka. Ja njih zapravo toliko volim da se nisam ni naljutila. Došla sam doma i gledam u torbicu i vidim da nemam sto maraka, znam da sam ih imala. Mislila sam da sam ih negdje izgubila. A zapravo dok sam išla na toalet, Dino je rekao Gobcu: Gle ova ima sto maraka, to mi je tek sad Gobac ispričao. Odmah su oni vidjeli kaj će si sve nabaviti za to. Opelješili su me. (smijeh)

Dino je napisao glazbu za tvoju pjesmu “Misliti na život”. Pjesmu u kojoj ti recitiraš svoje ratne stihove. U 2021. godini, na 57. rođendan Dine Dvornika, objavila si pjesmu “Na Karibe”. Pjesma je nastala iz demo snimke koju je sačuvao Srđan Sekulović Skansi i uredio je uz pomoć moderne tehnologije. Kako si se osjećala kad si s vremenskim odmakom čula Dinin glas? Pjesmu si dobro znala, jer si na njoj trebala surađivati još u vrijeme kada je nastala spomenuta demo snimka. Ti si zajedno sa Skansijem završila pjesmu i to je na kraju zabilježeno kao vaš duet.

Prvo smo kontaktirali Danijelu i Ellu, da vidimo da li smijemo to raditi i da li se one slažu s tim. I onda je to Skansi uobličio u pjesmu Na Karibe. Uvijek smo maštali Dino i ja kako ćemo pobjeći na Karibe. Dino je maštao o Jamajci. Volio je naravno Boba Marleyja. Tko ne bi volio Boba Marleyja, on je proglašen jednim od najboljih muzičara svih vremena. Za muzičare je Jamajka totalni raj. Imam ja još demo snimaka koje sam odnijela Srđanu, jer ja i Dino smo uvijek uz gitaru nešto pjevušili. Imam jednu pjesmu, naziv je “Ko na filmu” i Dino pjeva demo i svira gitaru. Uvijek mi je govorio: “Zašto ne snimiš tu pjesmu “Ko na filmu”, odlična ti je ta stvar” i sad ću je konačno snimiti. Imam dosta neobjavljenih pjesama i malo ću se poigrati s time, samo da prođe ovaj koncert na Šalati, jer sam već sad u stresu.

“Priča i san pod jastucima, vino i dim u poljupcima. I miris lješnjaka, nebo plave boje indiga, i ti i ja. Čini mi se da sam sve to sanjala”. Alka, gdje si to napisala, gdje je nastala pjesma, “Gdje Dunav ljubi nebo”?

Nastala je u Umagu, inspirirana totalno onako ljetom i mojom jednom velikom ljubavi. Uvijek se čudim zašto sam stavila miris lješnjaka. Lješnjak nema neki tipični miris. Bila je torta od lješnjaka koju je radila moja teta Blanka, susjeda naša koju sam obožavala. I kad pečeš te lješnjake, to je neki specifičan miris. Ali ja sam uvijek voljela da izvučem nešto da bude drugačije. Zato sam stavila miris lješnjaka, nisam stavila miris ne znam… jorgovana.(smijeh)

Na fotografiji: Alka Vuica
Fotografija: Boris Ščitar/Croatia Records PR

Pjesma se nalazi na albumu “Boginja” iz 1987. godine. Tada su izvođači, diskografi i autori jako pazili koji će biti redoslijed na ploči i vrlo je važno bilo odrediti koja će pjesma biti na A1. Pjesma “Gdje Dunav ljubi nebo” nalazi se na B3. Znači da se na nju nije baš računalo.

Zamisli B3, a najveći hit! Da, očito se nije na nju računalo. Ja mislim da se i danas jako pazi koji će biti redoslijed pjesama na albumu.

Kako je Josipa reagirala kad si joj donijela stihove za pjesmu “Danas sam luda”? Koja je bila prva reakcija?

Pa nisam joj donijela, mi smo zapravo preslušavali pjesme za album. Ja sam često išla nedjeljom na ručak kod Josipe i Karla i mogu reći da su me na neki način prigrlili kao da sam njihova, odgojili su me, naučili su me fino papati sve moguće recepte i tako. Često smo se družili. Josipa bi nam kuhala, a Karlo i ja često smo bili u radnoj sobi. On bi nešto svirao, ja bih pisala i tako. I tako smo zaključili da je album pun sporih stvari i da nam za album treba jedna brza stvar. Karlo je krenuo svirati nešto na klaviru. Ja sam počela pjevati na tu melodiju … Danas sam luda. I on je stao sa sviranjem i rekao: Što je to? Ja kažem, to sam napisala neki dan za svoj album kojeg ću nadam se objaviti jednog dana. Karlo je pitao: A kako ide dalje? A ja kažem, ne znam, ja sam to samo zapisala i stavila u ladicu. Rekao mi je: Brzo, idi kući, ja plaćam taksi, donesi taj tekst. Ja sam odjurila kući, došla sam s tekstom natrag kod Karla i Josipe. Sjeli smo zajedno i zapravo vrlo malo smo mijenjali. On je promijenio svoju glazbu prema mom tekstu. Tako je nastala pjesma “Danas sam luda”. Ja sam je prepustila Josipi, ali sam je sad otpjevala na svom rokerskom albumu, onako u punk verziji. Drago mi je da sam pjesmu “Danas sam luda” dala Josipi, jer vjerojatno ne bi nikad bila takav hit. Ne vjerojatno, nego sigurno da je nije Josipa otpjevala.

Pjesma “Danas sam luda” snimljena je 1987. godine i isto se nalazi na album “Boginja”. Niti ona nije bila pozicionirana na ploči kao pjesma na koju se računa, nije stavljena na A1 već je na ploči A3.

Sve znaš, Turki, pa kako je to moguće? Ja ništa ne znam. Vidiš opet nije, ali sigurno je onda pjesma “Boginja” bila A1, je li tako?

Da “Boginja” je na A1, a te iste 1987. godine napisala si i stihove: “Poklanjam ti zlatne sne, samo tebi suze biserne. U meni hiljade ratnika, slave život i umiru. U tebi strasti viteza nose moju sudbinu.”

Da to je pjesma “Ja bolujem” koja je pisana za Mesam. Predivna je ta pjesma, predivan je bio i taj nastup. Josipa je osvojila prvu nagradu na Mesamu i stvarno je bila božanstvena. To je pjesma koja ostaje za sva vremena. Možda je malo zapostavljena i možda bi Josipa trebala napraviti neku obradu.

Alka, voliš Opatiju, natjecanje Dora?

Obožavam Opatiju. Volim i Doru. Voljela bih čak možda i živjeti u Opatiji.

Očekivao sam da ćeš reći voljela bih i pobijediti na Dori.

(smijeh)

Pjevala si na prvoj Dori, tada službeno Hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije HTF’93. Imala si pjesmu “OK”, ti i Sandi ste nastupili u duetu. Na kraju ste bili jedanaesti.  Ono što je zanimljivo, za taj nastup tvoja vokalna mentorica bila je Josipa Lisac. Ona te je pripremala za nastup.

Da, pjesma “OK” je, onako malo rokerska, ima rokerski štih. Glazbu je napisao Boris Novković i trebao je u prvoj verziji on to otpjevati sa mnom, ali ne znam zašto je odustao. Nije valjda htio ići na Doru. Najsličniji izbor bio je Sandi, onda smo Sandi i ja to otpjevali, obukli smo se onako totalno otkačeno, posudili kostime na HRT-u. Ja sam se uvijek voljela kostimirati i to se je vidjelo od početaka moje pjevačke karijere. Kad sam snimila pjesmu i video spot za “Laži me” znam da se je te godine cijeli jedan razred u Poreču za maškare obukao u Alku Vuicu. A što se tiče tog nastupa na Dori, Josipa nas je učila pjevati. Ja se i dan danas čudim kako sam ja to dobro otpjevala. Tada još nisam imala ovako dubok glas i imala sam i falseta, a sad ga više nemam. Josipa je bila jako strpljiva i vježbala je s nama. Došla je kod mene doma i vježbali smo i radili zajedno. Trebala bih više vježbati s Josipom. Sad mi je rekla kaj misliš da ti otprašiš na koncertu na Šalati “Danas sam luda”, jer je muči alergija. Ja se nadam da će je proći alergija. Ja želim da ona otpjeva na Šalati “Danas sam luda”.

Kad razgovaramo o Dori, onda moramo reći ti si 2025. bila na Dori, ali u autorskom timu Natalli. Ti i Marija Mirković napisale ste pjesmu “Dom si srcu mom”.

Puno puta sam ja još i za vrijeme Jugovizije pisala pjesme koje su se natjecale. Pisala sam za sestre Barudžija za Tajči… A, što se tiče pjesme “Dom si srcu mom” ta pjesma nije bila pisana za Natalli, ali na kraju je Maki odlučila da Natalie otpjeva tu pjesmu. Mislim da je ona premlada za tu pjesmu. Ali Maki je bila oduševljena njenim glasom i htjela je da ona otpjeva tu pjesmu. Žao mi je da se nije bolje plasirala jer stvarno čudesno pjeva i ono baš da se naježiš kad ju čuješ.

Koliko ti je bilo važno tko je tvoj medij, interpretator tvojih pjesama? Na koji način si birala pjevačice i pjevače i što ti je važno u tom odabiru? Da ste dobri prijatelji, rekao bi Predin srodne duše, ili ti je važno samo kako netko donosi tvoje stihove?

Ja uopće ne znam da sam ikada ikoga odbila. Kod mene se samo radi o tome da li imam vremena ili nemam vremena. Meni je uvijek izazov raditi za različite izvođače, tako da nemam nekakav konceptualni pristup, ovom ću raditi, ovom neću. Naravno, imala sam i štosnih tekstova i zezalica, ne bježim ni od čega, meni je to sve uvijek izazov. Mislim čak Turki da je puno teže napisati “Hajde da ludujemo” nego “Gdje  Dunav ljubi nebo”. Meni je teže, znači štosnu pjesmu je dosta teško napisati.

Pitao sam te za interpretatore, jer sam mislio i na tvoju suradnju s Oliverom i s Massimom. S Oliverom si surađivala na albumu “Neka nova svitanja” 1994. godine. Za četiri pjesme na tom albumu ti si napisala stihove: “Lijepa bez duše”, “Dok nisi došla ti”, “‘Ajde idi svojim putem” i za krasnu, zaboravljenu baladu “Ostani”.

Da, “Ostani” za nju je Neno Belan radio glazbu. Super pjesma, to je fakat istina. Oliver je uvijek htio da mu se napravi taj prepjev za pjesmu “Lijepa bez duše” jer je volio Cocciantea, a ja sam odrasla uz njegovu glazbu. Odrasla sam uz talijanske kancone, gledala sam Festival de Sanremo. Marco Luberti je napisao talijanske stihove. On je jedan od najpoznatijih talijanskih tekstopisaca. Ja nisam napravila prijevod pjesme, ja sam napravila slobodni prepjev. Mislim da je moj tekst čak bolji na hrvatskom nego njegov na talijanskom. Ali ta ideja “Lijepa bez duše”, to je iz talijanskog teksta. Oliver je to donio predivno i ta pjesma je stvarno legendarna. Evergreen.

Za Massima si napisala stihove za njegove vrlo važne albume, s kojima je počela njegova uspješna solo karijera. Surađivali ste na albumu “Riječi čarobne” iz 1988. godine na kojem su tvoji stihovi za pjesme “Moja ljubica” i “Zašto je sve protiv nas”. Na tom albumu je počela i tvoja suradnja sa Zrinkom Tutićem. S Massimo si surađivala i 1990. na albumu “Zemlja pleše”. Pisala si stihove za pjesme: “Ovisan od tvoje ljubavi”, “Moja kraljica”, “Pomozi mi” i “Ti nemaš milosti”.

Da “Ti nemaš milosti” to je izvedeno na Mesamu. To su isto pjesme o kojima se danas malo govori, koje se rijetko čuju, a bile su vrlo važne za Massima u to vrijeme. Bile su jako važne i on je to uvijek govorio. Pjesma “Moja ljubica” je baš bila prekretnica u njegovoj karijeri. I kad bi god ja bila na njegovom koncertu, uvijek bi me pozdravio. Uvijek bi rekao, moja Alka. Recimo kad je pjevao u Umagu, uvijek je publici rekao ovo je na napisala Alka, vaša sugrađanka i onda bi nabrojao pjesme. Bili smo frendovi još iz 80-ih. Max je bio fenomenalna osoba. Baš nedostaje. Kad sam radila svoj rokerski album “Vrijeme za nas”, tada je bio zadnji put kod mene i planirali smo napraviti duet. I na kraju, evo vidiš, čovjek uvijek misli ima vremena i nismo nikada završili duet. To je baš ono, tužno, tužno. Jer i on je želio da napravimo neki duet. I ja sam to željela, ali eto, nije nam se potrefilo.

Alka, koji ti je sretan broj? Koji voliš? Koji ti dobro zvuči za neki stih?

Za stih? Misliš broj? Pa nisam baš brojeve nešto upotrebljavala.

“Sedam zlatnih velova, sedam čvrstih zidova, sedam puta izgubljen, sedam puta zarobljen.”

Tako je, da, da, da, u pjesmi “Plešem ispod oblaka”.

“Proša sam sjever i jug i sedam put svit u krug”. To je stih iz pjesme “Tu je moj dom”. Opet broj sedam.

Uvijek sedam, Turki. Vidiš, zato što je to biblijski broj. 7 i 12 to su ti neki magični brojevi. Sedam smrtnih grijeha, sedam svetih sakramenata… Možda to od tud potječe, nemam pojma.

Je li onda sedam tvoj broj, sretan broj?

Vidiš, nisam razmišljala o tome. Ja sam recimo rođena osmog, to je broj beskonačnosti. Osmica mi je onako draga. Ali evo, mogla bi početi igrati na sedmicu.

Na fotografiji: Alka Vuica i Zlatko Turkalj Turki
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

Tvoji su stihovi i za jednu od najljepših dalmatinskih, najpopularnijih pjesama “Tu je moj dom” koju su snimili Mladen Grdović i Bepo Matešić.

Za tu se pjesmu ljudi uvijek najviše čude da sam to ja napisala, kao i za pjesmu “Sve za ljubav što triba”. Pišem dosta lako na dalmatinskom, zato što govorim istarski i vrlo je to povezano i dalmatinski i istarski. Ta narječja i naši dijalekti. Volim pisati, pisala sam sad i za Klapu Rišpet, baš volim pisati na dalmatinskom. Moja mama je recimo pisala poeziju uvijek na čakavštini. Volim i čakavicu i mislim da je isto melodična, fantastična. Uvijek sam morala ljudima prevoditi Alena Vitasovića, kad je bio najpopularniji. On je iz sela Orbanići, a moji su iz Barbana, tamo Želiski, vrlo smo blizu, tako da taj dijalekt znamo. Neki dan sam se čula s Grdovićem, on će doći isto tako na Šalatu i otpjevati će te dvije fantastične pjesme. I dogovarali smo se da mu ponovno napravim nekakvu pjesmu koja bi ostala i tome se baš radujem. Mislim da on treba više pjevati balade, a manje veselice.

“Sve za ljubav što triba je žena, čovik i more. Sve za sreću što triba je dite iz ljubavi. Sve za ljubav što triba je žena, čovik i more i jedna mala kuća od soli na obali.” Gdje si bila u to vrijeme, kako si se osjećala kad si zapisivala ove stihove?

Mislim da sam bila u Zagrebu, ali mislila sam naravno na more i uvijek sam htjela imati neku malu kuću od soli na obali, na samom rubu.

Kamenu kuću?

Kamenu, naravno. Da, ima ih puno u Istri, u starom gradu i to je bio moj san. Ja imam kuće u unutrašnjosti Istre, ali nemam na samoj obali mora, nemam didu ribara, tako da nemam ni kuću na samoj obali mora, ali bi voljela. To je uvijek nekako u mojim snovima. Jedna kuća na samoj obali gdje ja sjedim, pišem i gledam u pučinu.

Kamena kuća nije samo u tvojim snovima, postoji i u tvojoj pjesmi. “Tu je moj dom, tu je ostalo sve, u kući kamenoj moje matere. Tu je moj dom, tu je duši moj mir, u kući kamenoj ja ću ostati”.

Imam kuću kamenu u Želiskima, to je selo, tamo je mamina rodna kuća. I baš je sad uređujem jer to je djedovina, tu se moja mama rodila. I fakat je tu mir. Ja sam kao djevojčica dolazila tu preko ljeta i s mamom pomagala baki, čuvala sam krave. Imali smo vola boškarina i kravu Galjardu. I onda sam ja u haljinici koju mi je poslala teta iz Amerike išla čuvati krave s mamom. Vol nam je stalno bježao u kupus. Onda bi mu zavezali noge, a ja sam plakala. Uvijek sam bila jako osjetljiva na životinje i zašto on mora biti zavezan. I strašno sam bila tužna zbog toga i nisam voljela kad tuku te životinje. Ljudi znaju biti grozni prema životinjama.

Pjesma “Laži me” objavljena je na kompilaciji “The Best of Alka” (Croatia Records)

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Zlatko Turkalj Turki, Boris Ščitar/Croatia Records PR