Ako ste diskograf ili osoba vezana uz glazbenu industriju – pa i ako ste tek music lover i glazba vam je oduvijek činila važan dio svakodnevnih rutina – može vam se učiniti da je između dana osnivanja Hrvatske diskografske udruge, 14. lipnja 1995., i danas prošlo nekoliko života. Vremena su bila zahtjevna i izazovna, no koja to nisu? Bez obzira na sve, poslovni glazbeni svijet bio je stabilan.
Prije nastanka HDU-a, osnovana su udruženja autora i izvođača, a pojavljivali su se – uz Croatia Records (bivši Jugoton koji postoji od 1947.) – novi mladi diskografi, kao što su Suzy, Orfej, Dallas Records, Dancing Bear i Tutico. Nakon osnivanja HDU-a, na glazbenoj sceni izgradile su se i ostale prominentne kuće – Aquarius Records, Tonika, Menart, Scardona, Chansonfest, Cantus, Campus, Hit Records, Spona i Heroj ulice – koji svi danas čine središnje mjesto domaćeg diskografskog poslovanja.
U ovih dvadeset i pet godina, diskografsko poslovanje prošlo je izazovan put. Sudionici domaćeg glazbenog poslovanja godinama su radili na senzibiliziranju javnosti o važnosti vrednovanja intelektualnog vlasništva i aktivno se angažirali u borbi protiv nelegalnog umnožavanja glazbenih djela. U međuvremenu, domaća baza snimaka posve je digitalizirana i dostupna na korištenje svima. Formirane su nacionalne liste popularnosti pjesama i albuma, zasnovane na podacima komadne prodaje, radijskog emitiranja i streaminga.
Novi modeli poslovanja sa sobom nose i novi ekosustav. U njemu danas prevažnu ulogu igraju društvene mreže kao mjesta oglašavanja i prenošenja novih glazbenih radova. Radijske i TV stanice klasično su pozicionirane u marketinškom i promotivnom smislu, a imaju i važan udio u ukupnim prihodima, dok glazbeni streaming – važan za nove rekorde poslovanja svjetske glazbene industrije – raste. I upravo je godina u kojoj se obilježava 25. godišnjica HDU-a, godina streaming servisa u Hrvatskoj.
Diskografija nije samo posao, ali ima tajne svog zanata. I te tajne danas su jednako važne kao i ranijih desetljeća. U vremenu kada 50 tisuća pjesama dnevno dolazi na Apple Music, Deezer, Spotify ili TIDAL, važno je imati nekoga tko će domaćem umjetniku omogućiti da u tjednu koji donosi 300 tisuća novih naslova na digitalne platforme, bude prepoznat. A to je zahtjevan zadatak.
Iz tih razloga i ključne uloge diskografa, HDU je donio odluku o osnivanju posebne nagrade NOVA PLOČA istaknutim pojedincima za izuzetan doprinos te promicanje značaja hrvatske glazbene industrije, značajnu potporu u ostvarivanju ciljeva HDU-a te bitan i prepoznatljiv uspjeh u širenju ugleda i položaja HDU-a.
DOBITNICI NAGRADE ZA 2023.
Autor fotografije: Samir Cerić Kovačević
Rođena je 1936. u Berlinu. Njen otac Đuro Novak je s Hvara, a majka Elizabeth Reiman je Njemica iz Berlina. Djetinjstvo je provela u Berlinu. Početkom Drugog svjetskog rata, obitelj se preselila na Hvar. Otac joj je poginuo 1945. godine. U Zagrebu je završila grafički smjer u Školi primjenjene umjetnosti. Radila je u Vjesniku, a zatim u Zagreb filmu kao crtačica i scenograf. Posuđivala je glasove animiranim likovima.
Njene vokalne sposobnosti primijetio je Bojan Adamič i pozvao je da gostuje na koncertima Big Benda u Ljubljani. Pjevala je pjesmu Sretan put iz filma H-8. Uskoro je nastupila na Zagrebfestu s pjesmom Ljubav ili šala. Na Bledskom jazz festivalu 1958., pjevala je u duetu s Louisom Armstrongom. 1964. godine dobila je ponudu da pjeva na zapadnom tržištu, ali je odustala od toga jer nije htjela pristati na promjenu izgleda i druge uvjete. Pažljivo je birala pjesme i pjevala samo one koje su joj se sviđale. Vjenčala se za Stipicu Kalogjeru, ali su se razveli nakon nekoliko godina. Svoj je drugi brak sklopila s Arsenom Dedićem 1970. , a tri godine poslije rodila je sina Matiju Dedića. Arsen Dedić je napisao veliki broj skladbi koje je Gabi Novak otpjevala.
Dobila je Porina za najbolju žensku vokalnu izvedbu za izvedbe na albumu Pjesma je moj život 2003. i za poseban doprinos hrvatskoj zabavnoj glazbi 2006. U diskografski svijet zakoračila je 1959. godine kada je za Jugoton objavila singl ploču Gabi Novak. Prvu ploču objavila je dvije godine kasnije Peva Gabi Novak za PGP RTB. U svojoj dugogodišnjoj karijeri objavila je deset studijskih albuma, brojne singl ploče i kompilacije, a jedna od posljednjih koja obuhvaća najveći dio njene bogate karijere je Diskobiografija vol.1. i vol. 2. kojom je Croatia Records uspjela suvislo zaokružiti šezdesetak godina rada jedne od najvećih pjevačica svih vremena.
Svojim čarobnim glasom i dirljivim i emocionalnim izvedbama svojih, ponajprije ljubavnih pjesama i danas osvaja publiku. Autori njenih pjesama su veliki skladatelji poput Kemala Montena (Pamtim samo sretne dane, Što je ljubav…), Đorđa Novkovića (Hrabri ljudi, Nada…), a najviše je voljela pjevati pjesme koje je za nju napisao njezin Arsen Dedić (On me voli na svoj način, Sve što znaš o meni, Kuća za ptice…).
Prvu kompletnu biografiju o karijeri Gabi Novak napisao je Siniša Škarica „Knjiga o Gabi“u kojoj se eruditski i muzikološki studiozno bavi glazbenim opusom velike hrvatske glazbene umjetnice. U glazbenom katalogu Gabi Novak nalaze se brojne šansone, pop i jazz pjesme, kao i veliki broj pjesama Arsena Dedića koje je Gabi izvodila na festivalu kajkavske popevke. Njena postojanost u samom vrhu i nakon šezdeset godina za mnoge izvođače ostaje nedostižan san.
Autor fotografije: Ivica Jakić
Više od 20 milijuna prodanih ploča, najviše u povijesti hrvatske i nekadašnje jugoslavenske glazbene scene, najtiražniji izvođač u povijesti najveće diskografske kuće Jugoton; singlica „Proplakat će zora“ prodana je u više od 500 tisuća primjeraka; dobitnik niza srebrnih, zlatnih, platinastih i dijamantnih priznanja i Porina za životno djelo, vjerni navijač Hajduka, ikona hrvatske glazbe i Hrvatske općenito, naš ponos i jedna od najbriljantnijih točaka hrvatske povijesti – sve je to Mišo Kovač, devetka Hajduka, dresa koji je nosio 2001. godine na splitskom Poljudu na jednom u nizu derbija s Dinamom. Upravo je na poljudskoj ljepotici često Mišo boravio kao mladić gdje je putovao iz Šibenika i bodrio svog Hajduka. Jedno vrijeme čuvao je okvire gola NK Šibenika da bi se kasnije ipak okrenuo drugoj ljubavi – glazbi.
Mišo je u počecima većinom pjevao obrade američkih i općenito stranih standarda, od Raya Charlesa i Elvisa Presleya kao njegovih najvećih uzora, do velikana talijanske scene poput Tonyja Dallara i Adriana Celentana. Ray Charles je uvelike utjecao na njega pa je obradio veliki hit „I Can’t Stop Loving You“ i ovaj trenutak ispostavit će se kao ključan za njegov razvoj karijere. Kao jedan od mladih talenata zapažen je na nastupu u Karlovcu, a jedan od onih koji ga je prepoznao bio je legendarni Alfons Vučer s čijim ansamblom nastupa u Zagrebu što ga konačno dovodi do Jugotona i prvog profesionalnog ugovora. Zeleno svjetlo za snimanje prve ploče dao je tadašnji glavni urednik Jugotona, Pero Gotovac i naravno da je Mišo na svoju prvu singlicu smjestio pjesme dvojice svojih ponajvećih uzora, spomenutu Charlesovu „Ne mogu prestati da te volim“ i obradu pjesme „Tu che sai di Primavera“ („Ti si bila dio svijeta“) Tonyja Dallara. Bila je to prva od ukupno 54 singlice koje je objavio tijekom karijere, a uz to objavio je i 30 studijskih albuma, nekoliko koncertnih izdanja te brojne kompilacije od kojih su mnoge ostvarile i iznimne diskografske dosege prodaje.
Na svojim prvim pjesmama Mišo ostvaruje suradnje sa Stjepanom Mihaljincem i Miljenkom Prohaskom, a s nekima od njih predstavlja se na Splitskom festivalu, koji će kasnije i obilježiti dobar dio njegove karijere, ali i Vašem šlageru sezone u Sarajevu gdje izvodi svoj prvi veliki hit „Više se nećeš vratiti“ koji je napisao Đorđe Novković, tada autor u usponu. Kasnije će se ispostaviti da je upravo Đorđe zaslužan za veliki broj Mišinih hitova koji su obilježili njegovu karijeru. Takav uspjeh potvrđuje 1971. godine nastupom na Splitskom festivalu gdje je pobijedio s pjesmom „Proplakat će zora“ koja je kao singl prodana u više od 300 tisuća primjeraka. Odlazak iz Jugotona u novoosnovanu izdavačku kuću Suzy označio je i posvećivanje nešto drugačijem žanru, ali samo nakratko. Snima album klapskih i narodnih pjesama „Oj ti dušo duše moje“ (1974.). Na tom putu pridružila mu se klapa Šibenik, a bio je to uvod u neke od njegovih najuspješnijih godina tijekom kojih nastaju ultimativni hitovi „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“ (1974.), „Najljepše su oči moje majke“ (1974.), „Ostala si uvijek ista“ (1975.), „Noć ti dira kose crne“ s klapom Maslina (1975.) i „Još i danas teku suze jedne žene“ (1975.), većinom napisani od strane Đorđa Novkovića. Njegov povratak u Jugoton obilježen je singlicom „Zagreb 77“ i albumom „Ovo je naša noć“ iste godine. Od tada do danas za Jugoton/Croatia Records nije objavio samo tri albuma, stoga se svakako može zaključiti kako je ostao vjeran svojoj matičnoj izdavačkoj kući kojoj je pružio veliku ljubav, a vraćena mu je tako što je njegovo ime prvo na listi najuspješnijih Jugotonovih glazbenika.
Godine 1980. po zadnji put nastupa na Splitskom festivalu („Dobra ti večer mati moja“), ali i općenito završava priču s festivalima i ponovno se posvećuje dalmatinskom melosu i temama. Objavljuje album „Dalmacija u mom oku“ (1982.) i ostvaruje zlatnu tiražu, a godinu dana kasnije okušava se i na izboru predstavnika SFRJ na Euroviziji. Drugi dio osamdesetih godina najplodniji je u smislu njegovih najvećih hitova, a niz je nevjerojatan: singlice „Svi pjevaju, ja ne čujem/Sutra mi sude“ (1987.), „Ja nemam više razloga da živim“ (1987.) i „La Paloma“ (1988.) te albumi “Ostala si uvijek ista” (1985.) na kojem naslovna pjesma tek tada postaje hit (10 godina poslije prve objave) i ostvaruje veliku nakladu albuma od 200 tisuća prodanih primjeraka, “Ti si pjesma moje duše” (1986.) i “Malo mi je jedan život s tobom” (1987.). Osim naslovnih pjesama kao hitovi su se posebno istakle: “Jedan dan života” (obrada naslovne pjesme filma “Un dia de vida”), “Ako me ostaviš”, “Odavno više ne plačem zbog tebe”, “Poljubi zemlju” koja se i danas smatra jednom od najljepših domoljubnih pjesama, te “Slušaj majko, moju pjesmu”. U tom razdoblju Mišo je čak pet puta bio pjevač godine, 1989. i osoba godine u bivšoj Jugoslaviji, a s ovim titulama i završava njegovo najaktivnije razdoblje.
Početak 90-ih godina, a s ratnim nemirima rascjepkane bivše države Jugoslavije, Mišo Kovač pridružuje se Hrvatskom Band Aidu na snimanju pjesme „Moja domovina“ koja je postala neslužbena himna hrvatskoga naroda u najtežim godinama. Iste 1991. godine snimit će i brojne druge domoljubne pjesme i objediniti ih na albumu „Grobovi im nikad oprostiti neće“. Nakon diskografske pauze 1999. godine objavljuje album „Budi čovjek dobre volje“, a na Splitskom festivalu pobjeđuje s pjesmom „Vraćam ti se Dalmacijo mati“ . Album „Ja sam kovač svoje sreće“ objavljuje 2006. godine, a 2009. godine puni novootvorenu zagrebačku Arenu i pjeva pred 20 tisuća posjetitelja. Godine 2010. objavljuje, kako je i sâm rekao, posljednji album „Ne tražim istinu“ koji je dosegao zlatnu nakladu, a na njemu se nalazi nova suradnja s kćeri Ivanom („Tvoja mala“).
Porin za životno djelo uručen mu je 2012. godine, a na dodjeli je nastupio zajedno sa svojim prijateljem i dugogodišnjim suradnikom, također dobitnikom Porina, Stjepanom Mihaljincem. Godine 2013. po prvi put surađuje s Arsenom Dedićem, svojim prijateljem s kojim je živio u istoj ulici, ali je bilo potrebno skoro 5 desetljeća za ovu suradnju („Mi smo lišće s iste grane“). Još je nekoliko singlova Mišo objavio do današnjeg dana, a 2019. godine na Splitskom festivalu održana je i večer posvećena njemu. Ipak je Splitski festival u njegovim najboljim godinama bio njegov drugi dom. Na večeri „Split pjeva Mišu“ njegove hitove otpjevali su mnogi popularni pjevači, uključujući i kćer Ivanu. Bila je to prava prigoda na najveće priznanje u dugogodišnjoj karijeri, Multi-platinum award Hrvatske diskografske udruge za najtiražnijeg izvođača svih vremena s prodanih više od 20 milijuna primjeraka albuma. Priznanje mu je u prisustvu kćeri Ivane, supruge Lidije i direktora Splitskog festivala Tomislava Mrduljaša uručio predsjednik HDU-a i direktor Croatia Recordsa Želimir Babogredac. Mišo Kovač više nije samo legenda, on je i fenomen na koji se mnogi mogu ugledati, ali ne i prestići.
Autor fotografije: Stephan Lupino
Od 1973. živi i djeluje u Zagrebu, gdje započinje glazbenu karijeru. Bio je član pop grupe Selekcija u kojoj potpisuje kompozicije kao autor glazbe, stihova i aranžmana. Kao skladatelj prvi se put javlja na Festivalu Zagreb 1974. s pjesmom Doći će dan, a kao kantautor pojavljuje se prvi put 1977. sa skladbom Nepoznata, tako ću te zvati. Bio je to početak niza od četiri kantautorska albuma (Doris, Plavi leptir, Pola jabuke, Zrinko Tutić).
Kao skladatelj i producent potpisao je velik broj visokotiražnih albuma; snimili su ih među ostalim Željko Bebek, Davor Radolfi, Doris Dragović, Ivan Mikulić, Maja Blagdan, Massimo, Mate Mišo Kovač, Matteo, Sanja Doležal, Sergio Pavat, Severina, Miroslav Škoro, Tereza, Tajči i mnogi drugi. Vlasnik je i glavni producent producentske kuće Tutico utemeljene 1992. Njegov golem skladateljski opus sadrži velik broj hitova i zabilježen je na više nosača zvuka.
Osnivač je i član Upravnog odbora Diskografske nagrade Porin (od 1993.) te predsjednik Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge (2000.–2004.), glavni tajnik i direktor nagrada Instituta hrvatske glazbene industrije, a od 2012. član Nadzornog odbora Hrvatske diskografske udruge.
Nagrade: brojne nagrade na festivalima zabavne glazbe u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji; Jugovizija 1986., 1990.; Zlatna arena za glazbu u filmu Putovanje tamnom polutkom D. Žmegača, Filmski festival, Pula (1995.), Zlatna arena za glazbu u filmu Kad mrtvi zapjevaju K. Papića, Filmski festival, Pula (1998.); prvo mjesto na Dori, hrvatskom izboru za pjesmu Eurovizije s pjesmom Sveta ljubav i 4. mjesto na Eurovizijskom natjecanju, Oslo (1996). Odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi (1995. i 1996.). Porin za životno djelo 2017.; nagrada Milevoj Körbler 2019. za cjelokupno umjetničko djelovanje.
Menart je u 2022. godini proslavio 25 godina rada u Hrvatskoj! Radi se o jednoj okrugloj i lijepoj brojci koja je potaknula na osvrt na sve što je obilježilo ovo razdoblje.
Sony Music Entertainment licenca i domaći katalog.
Pogledamo li samo diskografsko djelovanje Menarta u proteklih 25 godina, vidjet ćemo koliko je taj segment doživio fundamentalnih promjena. Ubrzo nakon osnutka tvrtke 1997., Menart je postao licencirani partner jedne od najvećih diskografskih tvrtki na svijetu – BMG-a, a prodaja se uglavnom bazirala na prodaji kompakt diskova odnosno CD-a. Bilo je to razdoblje kada su još uvijek audio kasete imale značajan udio u domaćem izdavaštvu. Samo godinu dana nakon osnutka, pokrenuto je i domaće izdavaštvo te su među prvima to bili albumi pjevačice I Bee kao i tada mlade porečke grupe Kultura. Ubrzo se događa eksplozija hip hop izdavaštva, a i neki legendarni izvođači kao što su Darko Rundek i Zabranjeno pušenje dolaze u mladu diskografsku kuću i time je Menartov domaći diskografski brod porinut. Prolaze diskografske godine, nižu se izdanja jedno za drugim i kroz 25 godina Menart je došao do do preko 5000 domaćih snimaka i više od 500 albuma, a u posljednje vrijeme i reizdanja antologijskih albuma na vinilu.
Unutar ovih 25 godina i u licencnim zastupništvima su se događale promjene. Kako je diskografija prolazila turbulentno razdoblje to se očitovalo i u brojnim promjenama. Menart je u jednom trenutku dobio zastupništvo i Sony Musica, druge od tada pet najvećih svjetskih kompanija. Nedugo nakon toga su se Sony i BMG spojili u SonyBMG, novu kompaniju koja je potom preimenovana u Sony Music Entertainment, koja je uz Universal i Warner jedna od tri najveće kompanije. U godinama rastućem novodiskografskom širenju, osim rastuće streaming ekonomije, procvat opet doživljavaju prije dvadesetak i više godina otpisani vinili. U diskografskom poslu uistinu može se reći da je jedino promjena vječna.
Osim diskografske djelatnosti, Menart se bavi i dječjim asortimanom te je u Hrvatsku uveo brendove poput Tactic, Yu-Gi-Oh!, Spin Fighters, Kid-E-Cats i Plus Plus, društvene igre poput Alias i Alias Junior i dječja diskografska izdanja kao što je vrlo popularno Ententini izdanje. Osim toga, među najznačajnijim trenucima u ovih 25 godina ističe se otvaranje Menartove Multimedijalne knjižare u zagrebačkom centru Avenue Mall 2017. godine i web-shop, putem kojeg se mogu kupiti diskografska izdanja, knjige, oprema, igre i ostalo.
Dancing Bear jedna je od prvih i vodećih diskografskih kuća u Hrvatskoj i regiji sa snažnim internacionalnim katalogom i probranim domaćim izdanjima, koja u 2023. obilježava respektabilne 33 godine djelovanja!
Osnovana je 1990. godine u Zagrebu gdje je oformila promotivno-marketinški i A&R odjel (glazbeno uredništvo) i započela domaću izdavačku djelatnost čiji katalog sadrži impresivnu listu izdanja domaćih izvođača i grupa.
U ljeto 1996. godine Dancing Bear potpisuje ekskluzivni licencni ugovor o zastupanju i distribuciji tvrtke Warner Music International, jedne od tri najveće svjetske izdavačke kuće koja je dom zvijezdama poput Eda Sheerana, Due Lipe, Madonne, Erica Claptona, Red Hot Chili Peppersa, R.E.M., Cher, Alanis Morissette, Green Day, Chris Rea, AC/DC, Simply Red, Phila Collinsa, Neila Younga i mnogih drugih te back-katalozima legendarnih imena poput Led Zeppelina, ZZ Topa, Vangelisa, Ry Coodera, Mike Oldfielda, The Doorsa, Ramonesa, Eaglesa, i brojnih drugih, soul (Aretha Franklin, Otis Redding…), jazz (John Coltrane, Ornette Coleman, Joshua Redman…) i klasičnim (etikete Teldec, Erato, Nonesuch, Finlandia, Harmonia Mundi, ECM) glazbenim izdanjima.
Ta dva događaja bila su početak uzleta Dancing Beara u jednu od najjačih hrvatskih diskografskih kuća, ali i regionalnih, pa tako danas zastupa Warner Music Group i na tržištu Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije, Kosova i Albanije, kao i izdanja nekoliko nezavisnih diskografskih kuća kao što su Epitaph, Domino, PIAS…
Dancing Bear tako digitalnu distribuciju domaćih izdanja radi upravo preko Warnerove mreže te se može pohvaliti efikasnim PR timom koji raspolaže vrhunskim marketinškim znanjima i iznimnim poznavanjem digitalnih procesa. Shodno tome, Dancing Bearova PR ekipa kreira kampanje i marketinške aktivnosti za najveće svjetske zvijezde za regiju te domaća izdanja širom svijeta upravo preko Warner digitalne distribucije, jedne od najjačih na svijetu. To dokazuju i milijunski brojevi streamova domaćih glazbenih imena kao što su Dalmatino, Bruno Pietri, The Bambi Molesters, itd.
Posebno treba izdvojiti domaću izdavačku djelatnost, čiji katalog sadrži brojna imena naših izvođača od kojih izdvajamo tek neka: Kojoti, The Bambi Molesters, The Strange, Kawasaki 3P, Gustafi, Majke, Darko Rundek, Hladno Pivo, KUD Idijoti, Daleka obala, My Buddy Moose, Goribor, Dino Dvornik, Chui, Sunnysiders, Alen Vitasović, Leteći odred, Marijan Brkić, Urban & 4, Boa, Ibrica Jusić, Dunja Knebl, Matija Dedić, Đani Stipaničev, Klapa Kampanel, Dalmatino, Zdenka Kovačiček te od novijih imena Bruno Pietri, James Night i mnogi drugi. Njihove albume i izvođače objavljivale su i poznate izdavačke kuće kao što su Warner Music, Ace Records, Glitterhouse, Globo, itd….
Sva izdanja distribuiraju se po shopovima diljem Hrvatske, a Dancing Bear ima i vlastite, najbolje opremljene CD shopove s izvanrednom ponudom domaćih i stranih izdanja u Zagrebu (Gundulićeva 7), Splitu (Dioklecijanova 6) i Osijeku (Trg A.Starčevića-Pothodnik) koji su poznati i po fantastičnom izboru vinila, kako re-izdanja tako i novoobjavljenih.
Dancing Bear je osnovao i Dancing Bear Publishing koji uz neprikosnovene domaće autore od kojih su neki u samom vrhu regionalnih autorskih krugova, zastupa i impozantni katalog Warner Chappell Music na području Hrvatske, BiH, Sjeverne Makedonije i Albanije, kao i nekoliko manjih, ali važnih europskih nakladnika poput Wise Music Group ili Schubert Music Publishinga te usko surađuje s reklamnim agencijama, producentima filmova i serija. Omogućili su i da glazba njihovih autora, bude dijelom mnogih hrvatskih i inozemnih reklamnih kampanja te korištena u brojnim svjetski poznatim filmovima i serijama, od Brazila preko Njemačke, Austrije i Poljske itd…
Svojom glazbenom proizvodnjom, fizičkom i digitalnom distribucijom i promocijom, Dancing Bear uvelike daje snažan poticaj domaćem izdavaštvu i hrvatskoj glazbenoj sceni, kako etabliranim izvođačima tako i novim, nadolazećim mladim snagama.
Hit Records d.o.o. jedna je od vodećih hrvatskih diskografskih kuća, koja se bavi snimanjem autorskih skladbi, promocijom njenih izvođača na tržištu, te organizacijom koncerata i drugih javnih glazbenih događaja. Tvrtka na domaćoj i regionalnoj glazbenoj sceni okuplja najistaknutije izvođače pop, rock i zabavne glazbe.
Hit Records je osnovan 2003. godine, a poslovanje tvrtke temelji se na:
• Snimanje i obrada/produkcija audio zapisa (snimanje pjesama u studiju od demo snimka do završnog mastera, snimanje vokala izvođača te svakog pojedinog instrumenta. Izrada glazbenih aranžmana, te produkcija i mastering. Snimanje i produkcija radijskih jinglova. )
• Izrada audio-vizualnih zapisa CD i DVD izdanja
• Veleprodaja glazbenih izdanja
• Osmišljavanje i vođenje PR-a kampanja izvođača
• Koncertna direkcija (Organizacija i realizacija različitih javnih glazbenih događaja)
Poslovna filozofija Hit Recordsa na čijem čelu je Miroslav Rus, od osnutka je dovela do povećanja brojna izdanja, od prvih izvođača, a to su bili Tony Cetinski i Vesna Pisarović, preko ITD banda, do regionalnih poput Toše Proeskog, zaključno sa mladim snagama, kao što su Jure Brkljača i Teo Grčić.
2005. godine Hit Records osniva i oprema studio za snimanje i obradu zvuka, koji se nalazi u sklopu poslovnih prostora tvrtke. Stalnim ulaganjem, te praćenjem najsuvremenijih svjetskih trendova, studio je do današnjih dana, ostao jedan od najmodernijih u Hrvatskoj. Sam studio nastao je iz potrebe da izdavačka kuća pruži odgovarajuću potporu svojim izvođačima, bilo onima koji su već iskusni ili onima čije vrijeme tek dolazi.
Poznati po svom sofisticiranom pristupu glazbi, proširili smo horizonte, te u svoj rad uveli publishing kao djelatnost. Zbog svoje profesionalnosti i uspješnosti, te povezivanjem glazbe sa iznimno velikim auditorijem, javila se velika želja za proširenjem rada na promociji samih autora kroz radio, televiziju, filmove, reklame itd.
Također, osposobljeni stručnim timom štitimo naše autore od povrede autorskih prava, te nezakonite eksploatacije autorskih djela kako u Hrvatskoj tako i u cijelom svijetu.
Hrvatska diskografska udruga – HDU IFPI Croatia osnovana je s ciljem i zadaćom zastupanja i promicanja interesa hrvatske diskografske industrije, odnosno glazbene djelatnosti uopće, unapređivanja i promicanja zakonodavne djelatnosti na području autorskih i srodnih prava, kao i na drugim pravnim područjima koja izravno ili neizravno utječu na djelatnost diskografa ili njihovu djelatnost reguliraju.
Kneza Borne 5
Zagreb 10000
+385 1 3668 194
hdu@hdu.hr