Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi prvi intervju u nizu, u sklopu novog atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast što je baš to posebno mjesto pripalo velikom glazbenom čarobnjaku – Dini Merlinu.
Što nam je Dino zanimljivoga poručio, saznajte u nastavku teksta!
Dino Merlin
Što je za vas dobra pjesma? Što vam je važno u izboru pjesme koju ćete snimiti i koju emociju kod vas dobra pjesma mora izazvati?
Dino: To je temeljno pitanje. Ako pjesma izazove emociju uz koju zadrhtimo ili se noga sama pokrene, onda glazba ima smisla i nismo uzaludno „krečili”, kako se obično kaže. Što se operativnih stvari tiče, na početku mojega rada bio je analogni svijet i vi u studiju niste mogli ponavljati snimanja ili dijelove pjesme kao sada. Tada se u studiju moralo otpjevati iz prve.
To je bio dokaz ili jesi ili nisi pjevač.
Dino: Upravo tako. Tada je bilo reducirano tržište i bilo je znatno manje. Talenti se nisu tako brzo izmjenjivali kao sada, a svijet nije bio nikada manji kao danas, sada smo svi svima susjedi i danas smo svi spojene posude. Danas se, prema mojim podacima, tisuću pjesama producira u jednom danu, a nekad se za izlazak ploče Led Zeppelina ili, primjerice, Deep Purplea čekalo s nestrpljenjem. To je bila svečanost, čekalo se na svoju ploču u redu prodavaonice Jugotona u Sarajevu. To je bio spektakl uz desetodnevne pripreme za čekanje i kupovanje nove ploče. Čekalo se kao da je doček nove godine. No, ne želim reći je li tada bilo bolje ili je možda danas. Što se mene tiče meni je danas bolje jer više nema urednika naših života. Glazbenici su sami sebi postali urednici, što je nekada dobro, a nekad i ne.
Kada spominjete urednike, pretpostavljam da mislite na osobe koje su u diskografskim kućama odlučivale što će biti objavljeno. Mnogo je primjera u kojima su zbog takvog osobnog izbora neki manje talentirani glazbenici profitirali, a neki su dugo čekali svoju prigodu. Nažalost, bilo je i talentiranih, glazbenih genijalaca koji su odustali i to zbog jedne osobe i pogrešne uredničke politike.
Dino: Tako je. U to vrijeme postojali su ljudi, njih sedmero koji su u tadašnjim diskografskim kućama imali ulogu suca. Oni su bili mala božanstva i oni su nama određivali živote. Bilo je slučajeva da upravo vrlo talentirani ljudi nisu mogli proći, to jest imali izgleda jer se to nije poklapalo s glazbenim ukusom urednika i njegovim kozmičkim silnicama.
Kako vi danas ocjenjujete što je dobra pjesma? Jesu li se promijenila pravila i mjerila što mora sadržavati dobra pjesma?
Dino: To je odlično pitanje zato što se s vremenom ukusi mijenjaju. Kad sam već spomenuo Deep Purple i Led Zeppelin, bilo je vrijeme kada smo na sceni imali i simfo-rock pjesme koje su trajale deset minuta. To je bio i tadašnji glazbeni ukus dobrog djela publike i neki naši sastavi u to su vrijeme itekako dobro radili. Bilo je stvarno savršenih djela, a danas glazbena industrija traži da se sve u pjesmi dogodi već u prvoj minuti. Znači sve je drukčije, ali uvijek mora postojati nešto što vas razlikuje od drugih, po čemu ste autentični i originalni kako bi netko odvojio svoje vrijeme za vašu pjesmu
Koliko danas, nakon svih uspjeha koje ste postigli, dopuštate ljudima oko sebe da potpuno obavljaju posao za koji ste ih angažirali. Naime, u sastavu Merlin sve ste radili sami, bili ste skladatelj, pjevač i organizator.
Dino: Vrlo mi je važno to što ste me pitali i to zato što neki misle da je moj ego golem i da sve želim raditi sam. Godinama sam tražio producenta, tražio sam druge ljude koji će raditi moj posao. No, nisam ih našao jer sam po nečemu različit. Želim zagrliti cijeli svijet i želim dodirnuti dušu slušatelja i u Velikoj Gorici, Mostaru ili Bergenu. Naslanjam se na neke albume koje sam volio, npr. sastava Queen, volim Robbieja Williamsa, Adel ili primjerice Dua Lipa je fantastična i to zato što ima veliku ponudu različitih pjesama. Producent obično želi materijal stilski odrediti. Reći će sada idemo u disco-projekt, funk-projekt itd. Ne. Ja sam uvijek želio i na svakoj mojoj ploči je mješavina svih smjerova koje mogu izvesti i producirati. Nikad se nisam usmjerio samo na jedan stil i, kao što sam napisao na prošlom albumu, moje je srce hotel Nacional, u njemu soba nema broja.
Kako ljudi u Sarajevo gledaju na svoje uspješne ljude?
Dino: Ja sam četiri puta napunio stadion Koševo. Kada zbrojim i ostale rezultate iz, primjerice Zetre, onda rezultati kažu kako je na moje koncerte došlo oko pola milijuna ljudi. To je više nego što Sarajevo ima stanovnika. Moje Sarajevo zna itekako priznati uspjeh, a dokaz tomu je i što ljudi u Sarajevu kupuju moje albume, slušaju preko interneta moje pjesme i dolaze na koncerte.
Može li se u Sarajevu živjeti na staru slavu?
Dino: Na staru slavu nikada ne bih volio živjeti, ali, kao što kaže Balašević, treba imati staru slavu. Nije ništa loše ako netko živi na staroj slavi. Nikada nisam razmišljao u tom smjeru jer želim živjeti i od stare i od nove slave. Želim reći, manje od slave, više od onoga što me čini i određuje moj svijet, a to je moja pjesma.
Dino Merlin, Top.HR Music Awards
Jedna od najboljih potvrda uspješnosti vašeg rada u prošloj godini je i nagrada Hrvatske diskografske udruge za internetskog izvođača 2020. Kako to komentirate jer se danas mnogi mladi vješto koriste svom raspoloživom tehnologijom prezentacije glazbe bez obzira na kvalitetu i pristup glazbi o kojem ste govorili?
Dino: Još želim biti na bojnom polju i natjecati se i s mladim i starim izvođačima. Jednostavno, takav sam karakter. No, prije i poslije svega ipak je pjesma ono što popunjava prazninu u meni. Sve ono što se dogodilo s pjesmama „Mi” i „Dođi” čini me sretnim jer opet sam prenio težinu na drugu nogu. Jedna nova generacija prihvatila je moju glazbu. Srednjoškolci mi prilaze i traže da se zajedno fotografiramo, a ja ih uvijek pitam koja im se pjesma najviše sviđa.
Dino Merlin, Mi, Magaza/Croatia Records
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je publici odlučila približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima. Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui će se objavljivati dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu gdje vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
Fotografije: Zlatko Turkalj Turki i Bojan Zibar
