VANNA: PJESME PIŠEM U ZANOSU

Zlatko Turkalj, Andro Vrdoljak, Vanna i Želimir Babogredac

Sada si i službenom s nizom uspješnih pjesama u kategoriji kantautorica. Što to konkretno znači u tvom glazbenom statusu i odnosu s dosadašnjim autorima s kojima si surađivala?
Vanna: Da tako sam tretirana u prošloj godini. Nisam imala nikakvih problema s drugim kompozitorima i nadam se da neću. Želim i dalje surađivati s drugim kompozitorima, ali prednost imaju ljudi koje poznajem, s kojima dugo surađujem i čije pjesme inače volim. Pjesmu „Puna memorija“ poslala sam Anti Pecotiću i on se je zakačio za stih „Ja ću iza tebe pospremiti stan“. Inače taj stih jako vole žene. Predrag Martinjak mi je rekao „Ma ne vidim te da pospremaš stan“.

Ti si privatno sretna i zadovoljna osoba. Poslovno sve ti ide od ruke, u odličnoj si glazbenoj formi, a stihovi s kojima postižeš uspjeh su sjetni, govore o bivšim ljubavima, rastancima „Od mene evo ti suza iz oka i ovaj stih“ ili recimo „Ovog puta imam sreće pa me voli nitko tebi sličan“. Dosta ljudi se pronašlo u tvojim stihovima.
Vanna: To je za mene nešto sasvim novo, moram priznati to je najbolja droga, napisati pjesmu koju ljudi dožive svojom. Kad imaš takvo iskustvo, kada ti to ljudi povratno kažu onda odlučiš da to više nikada nećeš prestat radit. Tako da na žalost mojih kolega ja ću i dalje nastaviti pisati pjesme.

Ja bih rekao i na sreću tvojih kolega glazbenika, jer koliko znam bilo je i nekoliko telefonskih poziva u kojima su ti kolege priznale da su se u tvojim stihovima, novim pjesmama prepoznali da si ih dirnula, a neke i rasplakali.
Da, većina njih. Sada mi je malo čak i neugodno jer pjesma „Puna memorija“ služi za plakanje, ali stvarno to nije bila namjera. To je pjesma o mobitelu (smijeh) to svi znaju.

Vanna, Music Pub Zlatka Turkalja

Vanna konstatirali smo kako ti je u životu sve odlično posloženo, no postavlja se pitanje odakle onda inspiracija za tužne stihove. Koja raspoloženja, slike i događaji povezuju tvoje pjesme, tvoju sjetnu trilogiju: „Najbolji ljudi“, „Loš trenutak“ i „ Puna memorija“?
Vanna: To bi se moglo opravdati trunčicom talenta da iscrpiš nekakvu situaciju. Moraš imat u svojoj glavi mogućnost stvaranja konstrukcija, moraš znati uobličiti neku priču kako bi onda ona imala smisla. Vjerujem da talentirani ljudi tako i rade. Kada bi svi ljudi, tako nesretni, hodali okolo onda stvarno to ne bi bilo dobro, pogotovo ako je tako velika tuga u pitanju. Nije poanta napisati pjesmu koja izaziva neku bol, sjetu ili sličnu asocijaciju. Izbor riječi je ključan. To nije jednostavno i zato me pisanje pjesama jako zabavlja. Zato moram priznati kako sam cijelu prošlu godinu imala razlog za veselje, jer taj moj izbor riječi i ta kombinacija melodija koje sam na stihove smislila ljude strašno dira. Prema komentarima koje sam dobila ispada kako se svi odjednom odlično razumijemo. To je za mene nevjerojatno iskustvo i ja ga čuvam kao dragocjeno. Koncertno u prošloj godini nisam bila nikad udaljenija, a stihovima i pjesmama nikad bliže sa svojom vjernom publikom.

Možda si neke iznenadila svojom trilogijom, jer te još uvijek veći dio publike povezuje s plesnim hitovima koje si snimila kao pjevačica grupe ET. No, ti si svaki put poentirala i kada si snimila baladu.
Vanna: Mislim kako je moja ideja bila da „Tek je 12 sati“ u refrenu ima ne trebam ja s tobom brak, baš me briga što si njen. Ne mora mi se baš sve dogodit o čemu govorim. Meni je to moje drugo ja reklo to bi baš bilo dobro. Idemo to. Meni baš to stvara dobru sliku, ali ja nisam ušla u klub i radila dar mar te vrste, općenito nisam taj tip. Bio je to dobar izbor riječi i zato nemojte mi zamjeriti, ali ide mi od početka.

Najveća nagrada svakom autoru i izvođaču je kada publika zavoli pjesmu, a potvrda potvrde da si stvarno nešto dobro napravio je kada te nazove netko od kolega s kojima nisi svaki dan na kavi i kaže nova pjesma ti je odlična.
Vanna: Da istina. Na televiziji sam nekoliko puta gledala emisiju „Top lista“ u kojoj su gostovali mladi ljudi, od dvadesetak godina, koji inače i sami rade dobre pjesme i čula komplimente za pjesmu koju sam nakon toliko godina iskustva napisala. U tom trenutku mislila sam joj divno. Moram tu osobu naći, izgrliti i izljubiti. Prošle godine nije bilo ništa od toga, nije mi se pružila prilika. Nisam vidjela nikoga od njih, a kamoli grlila. To se inače sada i ne smije. Tako da se zahvaljujem svima koji su izdvojili pjesmu „Puna memorija“ i za nju rekli kako je izuzetno lijepa.

Vanna, dodjela nagrade Music Pub Zlatka Turkalja

Kada si objavila pjesmu „Puna memorija“ na svom facebook profilu objavila si: „Dragi moji napisala sam vam pjesmu ako ju osjećate javite mi“. Koji komentar pamtiš, koji ti je bio posebno simpatičan?
Vanna: Ima stvarno super dubokih, ali i duhovitih komentara. Njena najveća mana je što nije Dalmatinka. Ajde Vanna nemoj više pisati pjesme, dvije tri godine, bavi se nečim drugim – modom ili  recimo sanjala sam ovu pjesmu i probudila se uplakana. Najdraže mi je ipak što ima ljudi koji su se poistovjetili s pričom i tvrde kako je to priča njihovog života. To mi je najbolji kompliment, da sam upravo opisala situaciju koju prolaze ili je ona iza njih.

U premijernom predstavljanju pjesme „Puna memorija“ na Drugom programu Hrvatskoga radija izjavila si kako si pjesmu napisala 2019. i kako ti je sve bilo važno u njezinoj realizacija, te kako si ju pisala i snimala u zanosu.
Vanna: Da, sada više i ne znam drugačije. Nisam kompozitor po zanimanju i ako već krećemo u realizaciju mojih ideja ne znam drugačije nego napraviti atmosferu da nam bude zabavno. Govorim mi, zato jer sama ne mogu ništa. Srećom imam uz sebe Gorana Kovačića koji je aranžera i producenta, odnosno osobu kojoj se sviđaju te moje ideje. Drugačije ne bi niti znala raditi, jer sam dosta sujetna i plašljiva osoba i sa svojim idejama neću otići bilo kome, a za Gorana se ispostavilo kako je pun razumijevanja za moje ideje i zvukove iz glave. Sve je jednostavno u tom našem procesu rada, ja mu kažem sada ću ti nešto otpjevati, a ti me lovi – prati na klaviru.

Vanna – Puna memorija, Croatia Records