Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast biti u društvu direktora diskografske kuće Menart i dopredsjednika Hrvatske diskografske udruge Branka Komljenovića!
Na fotografiji: direktor diskografske kuće Menart Branko Komljenović
Fotografija: Menart
Branko, uz čestitke cijeloj ekipi, kako je izgledao sam početak, pokretanje i organizacija prije 25 godina? Konkretno, kako je izgledao tvoj dolazak u Menart i stvaranje glazbene diskografske strategije te, postavljanje glazbenog smjera i okupljanje glazbenika koje ste u tom trenutku željeli imati kao svoje ekskluzivce “menartovce”?
Prije 25 godina moj dolazak u Menart izgledao je tako da sam diskografsku karijeru započeo u Croatia Recordsu, gdje sam došao ’94. Ondje sam naučio osnove posla, zadržao sam se do ’97. Vrlo kratko radio sam u jednoj firmi, koja je tada, prije Menarta, imala licenciju za BMG i s dolaskom, dakle, u Menart, to jest prelaskom licencije na BMG, osnovan je Menart u jesen ’97. godine, prije 25 godina. Tako možemo reći da je osnutak Menarta bio vezan uz prava za, dakle, licence za BMG, tada jedan od pet “major label” kataloga u cijelome svijetu. Danas znamo da je situacija bitno drukčija. Dakle, da imamo tri “majora”, a tada je BMG, uz Warner, EMI, Sony, bio jedan od pet “majora” i sve je to malo drukčije izgledalo, ali na neki način četvero djelatnika je tada došlo, prešlo u Menart i to se smatra početkom osnutka Menarta u Hrvatskoj. Vrlo brzo, oko godinu dana nakon što je ured pokrenut, pokrenuli smo i domaće izdavaštvo te vidjeli otprilike kamo ćemo se usmjeriti i vrlo brzo Menart je počeo funkcionirati. Vidimo tako da na sličan način, naravno samo po drugim parametrima, funkcionira i 25 godina nakon osnutka. Još zasad mogu reći da sam bio dosta aktivan kao novinar, kao DJ. I pisao sam, ne znam, od Poleta do Ritma, Quoruma, Studija Večernjeg lista. Dakle, to je sve bilo na neki način i prije mog ulaska u diskografiju. Bio sam aktivan kao DJ, puštao sam glazbu u raznim zagrebačkim klubovima, od Kulušića, Lapa, Jabuke. Radio sam i na Radiju 101, nakon toga na Radiju 1 i otpočetka na Radio Ciboni, zatim na Radiju Plavi 9, koji je danas poznat kao Soundset. Tako da sam bio dosta aktivan unutar glazbene scene Zagreba i Hrvatske i, na neki način, ulaskom u diskografiju, evo, odlučio sam i profesionalno ostati u glazbi cijeli život.
Na fotografiji: direktor diskografske kuće Menart Branko Komljenović
Fotografija: Marko Šolić
Dugi niz godina bili ste diskografska kuća, jedni od vodećih predstavnika, promotora urbane glazbe. Okupljali ste rock-izvođače, pop i hip hop. Što bi izdvojio kao perjanicu u prvim godinama rada Menarta?
Što se tiče prvih domaćih albuma koje je Menart objavio i prvi izvođači koje smo smatrali nekim našim ekskluzivcima, dakle moramo razumjeti i u kojem trenutku se Menart pojavio. Menart se pojavio u drugoj polovini ’90-ih godina kada je većina kuća diskografskih u Hrvatskoj, dakle govorim o onim najvećima, postojala. Naravno Croatia Records, koja je bila aktivna još tamo od druge polovine ’40-ih. Nakon toga prije nas već je postojao i Dallas kao zastupnik EMI-ja. Već je postojao i Aquarius. Već je postojao i Dancing Bear kao zastupnik Warnera. Dakle, svi su oni već imali i domaće svoje izvođače, tako da se na neki način Menart od ovih nekih najvećih kuća u ’90-ima se pojavio zadnji. Mi smo našu šansu zapravo vidjeli u tome da otkrivamo nove izvođače i da im pružamo šansu jer nazovimo tako ovi već poznati su imali svoje labelove, pa je možda malo čudno da je jedan od prvih bendova koje je Menart tada potpisao bila mlada porečka grupa Kultura koja je bila tada, u drugoj polovici ’90-ih, popularna. Uostalom, oni su nakon tog prvog albuma koji su objavili za nas, a to je bio i prvi Menartov album koji nosi kataloški broj 001, dakle bili su odmah nominirani za Porin i osvojili su neku naklonost. S obzirom na to da se ipak radi o alterrock-bendu, mislim da su i na kraju bili i solidno popularni.
Pjesma Ove godine nalazi se na albumu Ede Maajke Spomen ploča 2002 – 2009 (Menart)
Naše drugo izdanje u Hrvatskoj je bio album I Bee, album “Calipso”. Ona je kod nas prešla iz Croatije Records, kao što su mnogi izvođači nakon nas otišli k njima, ali evo znamo da izvođači unutar diskografije prelaze iz jednog u drugi label i onda se vraćaju. Tako da je I Bee, Ivana Banfić prešla kod nas i objavili smo tada njen stvarno cijenjeni album “Calipso” i vrlo brzo nakon toga slijedio je i njen drugi album za Menart, koji je donio sigurno jedan od njenih najvećih hitova, duet s Dinom Merlinom “Godinama”. Dakle, još tu govorimo o dijelu do kraja ’90-ih godina. Jedan od naših prvih sljedećih albuma je bio u suradnji s DJ Pimpom, tada poznatim riječkim hip hop producentom i DJ-em. Objavili smo kompilaciju koju je on zamislio kao presjek svih hrvatskih hip hop izvođača druge polovice ’90-ih godina. Dakle, tada hip hop još uvijek je bio underground u Hrvatskoj. Jedino izdanje koje se praktično pojavilo je bila kompilacija koju je objavio Radio 101, na kojem su se nalazili mahom zagrebački bendovi. Dakle, to je bila Blackout kompilacija. Mi smo objavili presjek hrvatskih hip hop izvođača i taj album se zvao “Hip hop generacija 2000” i ona je donijela na jednom mjestu zaista sve što je tada vrijedilo od hrvatskog hip hopa, od samog DJ Pimpa, Tram 11, TBF-a, Renmana i drugih izvođača hip hopa. I taj album je zaista u vrlo kratkom vremenu postao vrlo komercijalan i sjećam se da smo tiskali nekoliko tiraža CD-a, tako da nas je on na neki način uvjerio da je hip hop vrlo popularan, da je underground, ali da postoji veliki interes za njega. Pokazao nam je da smo zaista na dobrom tragu. Nakon toga smo i nastavili ići u tom smjeru, objavili nastupne albume Tram 11 “Čovječe ne ljuti se”, Bolesna braća “Lovci na šubare”. Nakon toga k nama prelazi i TBF koji je objavio prvi album za drugog nakladnika. Za nas su objavili album “Uskladimo toplomjere” 2000. godine. I onda kao kruna tog ranog hip hop razdoblja u Hrvatskoj, dolazi Edo Maajka, čiji je prvi album “Slušaj mater” objavljen 2002. i on možda dolazi kao jedan od zadnjih ranih hip hop izvođača na naš label, ali zaista je napravio fantastičan uspjeh i sa tim hip hop albumom uspio prodati više od deset tisuća CD-a, vrlo brzo nastupati i u Domu sportova. Objavili smo vrlo brzo i njegov drugi album, koji je bio još komercijalniji, “No sikiriki” i zaista je hip hop, tada možemo slobodno reći, rasturao u Hrvatskoj i nama je sigurno bio odskočna daska na početku naše karijere i na početku naše diskografske djelatnosti.
Pjesma Sanjati ćemo žuto nalazi se na albumu grupe Gustafi Chupacabra (Menart)
Koji su glazbeni projekti ili albumi, po tvojoj ocjeni, važni za hrvatsku diskografiju, a pokrenuo ih je i objavio Menart?
Što se tiče glazbenih projekata koji su bili bitni za hrvatsku diskografiju, a objavili smo ih mi, dakle album “Ruke” Darka Rundeka koji je donio istoimenu pjesmu i još neke zaista velike pjesme. To je sigurno jedan od onih antologijskih albuma koje smo objavili. Također, prva dva albuma Ede Maajke, ne znam, prvi album grupe Elemental. Sve je to bilo objavljeno ranih 2000-ih godina. Prvi album Tram 11, prvi album Bolesne braće. To su zaista bili albumi koji su mijenjali naše društvo, vjerujem, donosili neku drugačiju poetiku. Mislim da su našli neko svoje mjesto u nekom panteonu hrvatske diskografije, a i šire naravno kada govorimo o cijeloj regiji. Neki od ovih izvođača zaista su napravili regionalne karijere. Što se tiče još bitnih albuma za našu diskografiju, a koje smo mi objavili, svakako bih spomenuo album danas već pomalo zaboravljenog benda, ali koji je odigrao vrlo velike stvari za nas. Dakle, radilo se o grupi Karma, umaškoj dance grupi, koja je zaista ostvarila, i to preko nas, respektabilnu europsku i svjetsku karijeru. Dakle, podsjetimo se da su u ranim 2000-tim oni bili vrlo popularni u Češkoj, Slovačkoj, da su njihovi albumi bili objavljeni na velikim svjetskim tržištima i u Aziji. Dakle, njihov album je objavljen čak u Kini. Znamo da ondje tih godina, kada je njima bio objavljen album, a licencno preko nas, nije bio objavljen, ne znam, album Robbieja Williamsa, kojeg cenzori nisu pustili da bude objavljen, a da je bio objavljen album grupe Karma koja je ondje bila i na turneji. Bila je također na turnejama u Aziji, često je tada gostovala i u Češkoj. Njihove albume objavljivale su neke od velikih major kompanija. Njihove pjesme bile su objavljene na velikim svjetskim kompilacijama. Ne znam, Karma se bila puštala u Italiji na njihovim najvećim dance radijskim stanicama, a neke od tih pjesama bile su na hrvatskom i nakon toga su snimili i engleski album. Tako da, što se nas tiče, apsolutno bitan izvođač, a ubrzo nakon što smo objavili sve te albume grupe Karma, u Menart dolazi i Colonia sa svojih šest albuma. I oni su također obilježili jedan period od deset, petnaest godina svog rada i kod nas.
Na fotografiji: Članovi diskografske kuće Menart
Fotografija: Menart
__________________________
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.
Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________
Fotografije: Menart; Marko Šolić
