Hrvatski sabor prošlog četvrtka raspravio je Konačan prijedlog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te bi ga trebao izglasati ovaj petak. Tijekom saborske rasprave, zastupnici su istaknuli da je riječ o Zakonu koji je izazvao veliku buru u javnosti i nikad veći angažman predstavnika nositelja prava na koje će se Zakon odnositi. Većina se složila da će primjena ovog Zakona biti upitna u praksi.

HSLS-ov Darko Klasić rekao je da za liberale intencija Zakona mora biti da svi koji sudjeluju u izvedbi djela trebaju dobiti pravičnu naknadu, ali da pri tome nije narušena sloboda tržišta.

„Nije dobro rješenje dodjela svih mjerodavnih ovlasti HUZIP-u, koji bi trebao ocjenjivati valjanost ugovora između izvođača i diskografa, a istovremeno bi preko njih išle i sve isplate izvođačima u slučaju da se ti ugovori proglase nevažećim kada su u pitanju autorska prava ostvarena na digitalnim platformama. Pritom HUZIP zadržava troškove ostvarenja prava od 30 posto što također smatram neprimjerenim, to je preveliki postotak da se direktno uzima od izvođača“, objasnio je HSLS-ov Klasić.

Predsjednica GLAS-a Anka Mrak Taritaš upozorila je na problem retroaktivnog djelovanja zakona koji se pojavio zbog odredbe o usklađenju ugovora između diskografa i glazbenih izvođača u roku od tri godine.

„Problem retroaktivnog djelovanja bi zakonodavac, osim u ekstremnim slučajevima, trebao izbjegavati. Očito je da će ova odredba prouzrokovati probleme u praksi, i tek nam ostaje vidjeti kako će se stvari razvijati i ima li načina kako napisati zakon da pokrije situacije koje će donijeti stvarni život“, kazala je Mrak Taritaš.

Davor Dretar iz Domovinskog pokreta slaže se da će se u idućim godinama morati dobro pratiti provedba i učinkovitost ovog zakona.

„Vrlo je teško pronaći razloge za povratno djelovanje zakona, bojim se da neće sve ići tako lagano u slučaju da krenu ustavne tužbe, odnosno propitkivanje odredbi ustavnosti ovog zakona. Je li ovo dobar zakon ili nije, pokazat će vrijeme, ali čini nam se da smo spremni spustiti s navoza u more brod za koji smo sigurni da ne može ploviti“, upozorio je Dretar zaključivši kako je zakon nedorečen.

Dalija Orešković, supredsjednica stranke Centar, ustvrdila je da bi donošenje ovakvog zakona koji u sebi sadrži odredbu o retroaktivnosti bilo u suprotnosti s EU Direktivom koja ne dovodi u pitanje akte sklopljene prije 7. lipnja 2021. godine.

„Nema razloga da se ovo primjeni čak i ako se slažemo da su se ulaskom u digitalno doba promijenile okolnosti i svrhe ugovora, jer imamo Zakon o obveznim odnosima koji je lijepo definirao klauzulu koja govori o tome da, ako su nakon sklapanja ugovora nastale neke nove okolnosti koje bitno mijenjaju uvjete pod kojima je ugovor sklopljen i stavljaju neravnotežu između ugovorenih strana, tada po ustaljenim uzusima strana koja se smatra povrijeđenom, u ovom slučaju bi to bili izvođači, može tražiti raskid ili izmjenu tog ugovora. U praksi su se već razvili kriteriji koje bi sud primjenjivao i napravio da odnos snaga bude primjeren. Umjesto da poštujemo našu praksu, mi smo rekli da ni sud više ne vrijedi, nego ćemo uspostaviti organizaciju koja će kolektivnim putem pregovarati u ime izvođača, a pri tome ti izvođači ne stječu nešto osobito, samo se uvodi posrednik, koja će ubirati dio vrhnja za sebe od izvođača“, objasnila je Orešković.

„Ne radi se ovdje samo o sustavu pojedinačnog i kolektivnog pregovaranja, nego o tome da je jednom prodana pjesma jednom prodana pjesma. Za to je izvođač prenio svoja izvođačka autorska prava na nekog drugog trajno unedogled, što je jednokratna usluga. Onime što mi sada uvodimo kažemo da su se digitalnim dobom promijenile okolnosti, jedna se pjesma sada eksploatira u nekim novim medijima i mi sada uvodimo obavezu revidiranja ugovora. Što znači revidiranje ugovora? Sklopili smo novi ugovor kojim se uvodi obaveza ponovnog plaćanja jednom već kupljene i prodane pjesme te ako se to ne napravi u roku od tri godine, onda će kolektivna udruga pregovarati u ime tog izvođača i pritom sebi uzeti jednu lijepu svotu. I gdje je onda problem ovog Zakona? Pa isti je kao u suštini svih ostalih zakona iz resora ministrice, neovisno radi li se o Zakonu o HRT-u, ili o Zakonu o elektroničkim medijima – problem je u tome što principi trebaju biti konzistentni, a nisu. Vlada je rekla da podržava model kolektivnog pregovaranja pa ćemo čekati od poslodavaca da se kolektivno dogovore, a ako se ne dogovore onda ćemo mi kao zakonodavac dogovoriti što ćemo i kako ćemo. U ovom Zakonu nismo primijenili isti princip nego smo rekli ‘Kolektivno se dogovorite, a ako ne uspijete dogovoriti, neće zakonodavac ni sud presuditi, nego će cijenu utvrditi kolektivni pregovarač tj. u ovom slučaju udruga izvođača.’ To je ono što je sporno. Mi smo dali autonomnu moć u ruke jedne autonomne strane koja može što god hoće, bit će onako kako oni kažu. Na primjer, ako je netko prije nekoliko godina prodao pjesmu za sto tisuća eura, i u naredne tri godine se to ne revidira, netko će odokativno procijeniti da ta pjesma ipak vrijedi petsto tisuća eura. To je povreda principa i to je retroaktivno zadiranje u odnose koji proizlaze iz ugovora koji su davnih dana sklopljeni. To je sporno utoliko što je ministrica ove okolnosti znala, kao što je znala i većina zastupnika kojima se jedna strana obraćala. Tu treba gledati i onaj hodogram aktivnosti: što je zapravo bilo na prvom čitanju i što je bio prvi prijedlog radne skupine, što je bilo u javnom savjetovanju – bili su drugačije definirani odnosi. Nakon toga nova pravila bila su dogovorena i osmišljena negdje po hodnicima. Zašto toliko inzistiram na odredbi ovog Zakona? Ne samo zato što mislim da je ona glavna žarišna točka, nego iz nje proizlazi da je moć odlučivanja praktički negdje drugdje – ne u Hrvatskom saboru, ne u tome da se u javnoj raspravi traži pravičan odnos i ravnoteža između raznih dionika, već je ona negdje po sobičcima. Dakle onaj tko se ministrici najviše svidi, onaj tko joj najviše šapće na uho, njegova prava će na jači način, nepravedan način, biti zaštićena u odredbama Zakona. ‘Ne hvala’ takvom zakonodavnom procesu, a pogotovo ako ćemo danas-sutra svi skupa kao država zbog takvog jednog zakona dobiti packu.“, dodaje Orešković.

Resorna ministrica Nina Obuljen Koržinek istaknula je da i dalje postoji prijepor između diskografa i izvođača, ali i poručila kako ministarstvo ne može  donositi sudove o tome postoje li ugovori ili ne jer se radi o privatno-pravnim odnosima.

Međutim, kako napominju iz Hrvatske diskografske udruge, upravo je ovim prijedlogom pojedinih odredbi Zakona država ušla u reguliranje privatnopravnih odnosa propisujući izričito na koji način izvođači i diskografi moraju sklapati ugovore i regulirati svoje odnose, te im na taj način oduzela slobodu ugovaranja. Čak štoviše, išla je i korak dalje, pa je tako propisana obveza revidiranja svih odnosa između diskografa i izvođača koji su nastali prije ovoga Zakona, a ako diskografi to ne naprave u danom periodu oduzimaju im se sva prava koja imaju i koja se uredno izvršavaju.

Britanska vlada ovih je dana odlučila ne brzati s izmjenama zakona, napraviti široku javnu raspravu u koji će biti uključene sve zainteresirane strane te provesti analizu tržišta, dok naša Vlada donosi Zakon koji nije u skladu s Ustavom RH, ali ni EU Direktivom. Procjene su da će i izvođači u sljedećih nekoliko godina izgubiti i do pet milijuna kuna naknada od digitalnih servisa jer će izvođačka organizacija – HUZIP, kojoj zakon sada daje nepotrebnu ulogu posrednika između izvođača i diskografa, od izvođačkih naknada oduzimati i do 30 posto „troškova zaštite izvođačkih prava“ (koji postotak stoji kao trošak zaštite izvođača u javno objavljenom Izvješću revizije HUZIP-a).

Postavlja se pitanje koga Vlada RH želi zaštititi ovim zakonom?

 

Fotografije: 10. saziv Hrvatskoga sabora (22.7.2020.)