Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Ovoga puta, u našem društvu bile su Anita Valo i Meri Jaman, članice dua Meritas.

Na fotografiji: Meritas
Fotografija: Mare Milin

Zna li netko od glazbenika i producenata u Njemačkoj, osim rodbine i prijatelja, za vaš rad? Jeste li nekom slale svoje pjesme, pokušale napraviti nešto konkretno? Pitam zato što ste novinarima, diskografima i publici u Hrvatskoj bile zanimljive već svojim prvim snimkama, “Na kraju sna” i “Dan je tvoj”, a posebno albumom “Igra” koji je objavljen prije 25 godina.

Anita: Ozbiljan i nama blizak krug glazbenika i umjetnika pronašle smo tu, kod nas, i sve se skladno slagalo poput puzzli. Kad pogledam unatrag, činjenica je  da smo puno veći broj pjesama snimile na hrvatskom nego na jeziku našega odrastanja. Nadam se da će uvijek biti izražavanja na drugim jezicima i ostvarivanja mogućnosti, da će se preskakati jezične barijere. Mislim pritom i na suradnje, kao što je nastup i izvedba uživo uz orkestar HRT-a na pjesmi “Bitte geh nicht fort” Jacquesa Brela, ali i album “Voyage” Jelene Radan, koji autorski potpisujemo, a na četiri jezika je. Dakle, naše pjesme zaživjele su nekim drugim zvukovljem. Sve su to nama dragocjeni trenuci i svojevrstan rast, što intepretatorski, što autorski. 

Njemačku glazbenu scenu dobro poznajte, posebno opus Nene, koja je bila vrlo popularna osamdesetih godina. Meri, jednom prilikom u intervjuu za Music pub ti si bila Nena i dosta slušatelja uvjerila si da sa svojim glazbenim timom dolaziš živjeti i raditi u Istru. Taj intervju u kojem si ti bila Nena emitiran je na dan kad se svi malo više šalimo (1. travnja / 1. aprila). Je li glazba grupe Nena utjecala na tvoj rad, a i na zvuk grupe Meritas?

Meri: Nena je i dandanas ikona pop-glazbe u zemljama njemačkoga govornog područja. Volim zvuk tog benda, voljela sam njihovu glazbu kao tinejdžerica i danas ću rado uvrstiti njezin opus iz tog vremena na svoju playlistu. Bilo mi je zabavno s tobom pripremati tu emisiju, vratiti se u ulogu tinejdžerice, nekadašnjeg fana Nene, koja puno godina kasnije glumi Nenu u radijskom intervjuu. 

Anita: Već smo kupile ulaznice za njezin koncert u Zagrebu.

Anita, ti si bila najmlađa članica benda Valo 5. Tata je bio posebno ponosan na svoju djecu, svoj bend. Malo je poznato da si u tom istom bendu pjevala pjesme poput “Skitnica”, “Džuli”, “Kokolo” i “Još te volim”. Kako je nastao vaš prepoznatljiv akustični, gitaristički pop-rock stil?

Anita: S pet godina sam prvi put zakoračila na pozornicu, kao najmlađa u obitelji od nas petero. Da ne zvuči kao floskula, zasigurno sve utječe na nas, najvjerojatnije je tako, pa i to razdoblje muziciranja sa svojim braćom i sestrama. Prepoznatljiv zvuk je nastao kad je svemir spojio tri prijatelja glazbenika: Dejana Oreškovića, producenta naših prvih albuma, Meri i mene u mojem minhenskom stanu i kad smo počeli snimati naše prve pjesme na četiri kanala. Troje ludo zaigranih zaljubljenika u ono što nastaje, uzbuđenih što su se našli i uzbuđeni od onoga što nastaje. 

Na fotografiji: Meritas sa Zlatkom Turkaljem Turkijem
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

U emisiji Music pub na Drugom programu Hrvatskoga radija, u dokumentarnom serijalu o kralju funka Dini Dvorniku, otkrili smo da ste vas dvije, i naravno Dejan Orešković, zaslužni što je snimljen album “Live in München”. Naime, vas dvije ste posudile svoj višekanalni magnetofon za snimanje tog koncerta.

Anita: Na osmokanalni analogni magnetofon iz sedamdesetih naišli smo u jednom minhenskom second hand music shopu i odmah se zaljubili u pomisao snimanja na njemu. Trebalo nam je neko vrijeme da skupimo novac za to; založili smo moju gitaru i postao je naš. Dejan je u to vrijeme radio u jednom minhenskom klubu kao ton-majstor, a u tom klubu je  jednom prilikom gostovao Dino Dvornik i odlučio snimiti live album. Posudile smo naš magnetofon i na njemu je Dejan snimio taj sad već legendarni koncert i zapis Dino Dvornik ‘Live in München’. I danas možete naći takav magnetofon u nekim studijima koji vole na kraju “provući” snimke kroz analognu tehniku da dobiju topliji zvuk. 

Prije glazbene karijere ti si, Meri, željela biti balerina. Baletom si se bavila punih deset godina i željela si postati stalna članica baletnog ansambla. Nisi uspjela jer su ti rekli da si previsoka. Jesi li ikad razmišljala o nekom angažmanu ili audiciji za mjuzikl? Koliko bi vaša glazbena priča koja traje više od dvadeset godina mogla biti zanimljiva za jedno kazališno djelo? Pjesme imate, još vam nedostaje samo jedan dobar libreto?

Meri: Balet je moja velika ljubav, ples općenito. Pohađala sam i školu za mjuzikl u Münchenu, u koju su dolazili predavači iz cijelog svijeta za jazz dance, modern dance… divno razdoblje. U ovom trenutku sam predugo samo u glazbi da bih se usudila razmišljati o ulozi u mjuziklu. Autorice smo glazbe za nekoliko kazališnih predstava. Jedna glazba nam je i nagrađena u Crnoj Gori na međunarodnom festivalu. Kažeš libreto, eto, prvi koraci su napravljeni… jedna od predstava koju smo radile je edukativni mjuzikl, nadam se da se to broji…

Na fotografiji: Meritas
Fotografija: booklet vinila “Igra”, Dallas Records

Anita, ti si oduvijek željela biti detektivka koja ima veliki vrt u kojem uživa kad nije na zadatku. Što si kao glazbenica detektivka otkrila? Koje su najveće zamke u poslu kojim se baviš i zašto danas voliš glazbu i biti na sceni, nastupati pred publikom?

Anita: Mala Anita, detektivka u meni, služi danas samo kao inspiracija iz koje crpim sve što opažam oko sebe, tako i u vrtu, hahaha… i emotivno me dotakne da nađe mjesto u mojoj glazbi. Dosljednost mi se svih ovih godina čini kao jedno od najvećih postignuća, a može biti velika zamka ako je izgubiš. Publika je nagrada kojoj se nadaš, da se netko pronalazi u tome što voliš, i voli ono što znači i tebi. Lijep osjećaj nastupa povezujem sa svojim bendom, koji s nama gušta već godinama.  

Jeste li se ikad zbog glazbe, zbog različitog pogleda na neke pjesme i način rada posvađale i niste dulje vrijeme razgovarale?

Meri: Nemamo velika ega, imamo povjerenja, vjerujemo u dobru namjeru i cijenimo mišljenje, i međusobno, ali i mišljenje naših bliskih suradnika. Znamo što treba prepustiti jednoj ili drugoj i u čemu je koja najjača. Puno se razgovara, a i raspravlja; ja puno analiziram, razmišljam… sve mi je na energetskoj razini, a Anita je izuzetna glazbenica, talentirana, zaokružena i brže donosi odluke. Tako to nekako funkcionira.  

Zašto ste 2002. odlučile napraviti glazbenu pauzu? To je vrijeme kad ste imale dva odlična albuma – “Skači, pleši, viči” i “Igra”. Uz to, imale ste svoju publiku, dobre kritike za svoj rad, vaše pjesme su se redovito mogle čuti u radijskim programima.

Anita: Mi smo glazbenice iz “garaže”, mislim na probe, sviranje, koncerte… Malo nas je iznenadio, i nakon nekog vremena i „ispraznio“ popratni dio ovoga posla prvih godina. U jednom trenutku morale smo više pričati o glazbi koju stvaramo, nego što je bilo prostora tu glazbu predstaviti na nama najprirodniji način, a to su koncerti. Uslijedilo je nezadovoljstvo pa je pauza bila logičan potez. 

Malo je poznato da ste svoje snimke, svoje pjesme, najprije poslale Josipi Lisac. Zašto je Josipa bila vaš prvi izbor i što vam je rekla?

Meri: Josipi smo poslale snimke pjesama otprilike 1995. godine. Dvije nepoznate djevojke iz Münchena, poklonice njenog opusa, skupile su hrabrost i poslale joj svoj rad. Primivši naše pjesme, nazvala nas je. Teško je opisati trenutak kad sam s druge strane linije čula Josipin glas. Našle smo se u Zagrebu i zajedno preslušavale naše pjesme, u želji da jednom i njoj napišemo pjesmu. Josipa nam je inspiracija i drago nam je kad objavi nove uratke. I dalje smo u kontaktu,  uvijek nam je drago čuti njezino mišljenje. Posjetila je naš koncert u Klovićevim dvorima, što izuzetno cijenimo. Mislim da mnogi od nas od nje uče. 

Prije grupe Meritas pjevale ste u crkvenom zboru. Odličnu pjesmu duhovne tematike “Odjednom ti” snimile ste 2004. Jeste li razmišljale o snimanju albuma popularne duhovne glazbe?

Anita: Puno je duhovnih trenutaka u pjesmama koje smo objavile, tako da nemamo potrebu to razdvajati u različite nazive. Kao što volim isticati, svaki naš album je odraz vremena u kojem je nastao.

Pjesma “Igra” nalazi se na istoimenom albumu, nedavno objavljenom na vinilu (Dallas Records)

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Mare Milin, Zlatko Turkalj Turki