U četvrtak 4. veljače 2021. održana je saborska rasprava o prijedlogu novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
Tijekom rasprave nametnulo se kao centralno pitanje odnos između umjetnika izvođača, glazbenika i proizvođača fonograma (diskografa) te se raspravljalo o potrebi za dodatnim zakonskim uređenjem njihovih međusobnih odnosa.
Cilj ovog Zakona je implementacija Direktive o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu (DSM Direktiva 2019/790), a smisao je kako drugih tako i ovog zakona stvoriti pravni okvir za djelovanje i okvirno uređenje odnosa između svih strana na koje se odnosi zakon, odnosno materija koju regulira.
Tijekom rasprave o odnosu izvođača i proizvođača fonograma iznosile su se ograničene, površne, netočne i nepotpune informacije, s ciljem promicanja interesa izvođačkih organizacija, a na štetu samih izvođača i svih ostalih dionika glazbene industrije, a na koje su HDU i ZAPRAF već više puta ukazivali i argumentirano pobijali.
Prilikom donošenja Direktive o autorskom i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu na razini Europske unije je već vođena vrlo detaljna rasprava o uvođenju dodatne zaštite kako za autore tako i za umjetnike izvođače. Slijedom toga je u Direktivu u čl. 18. uvrštena odredba kojom se ustanovljava načelo odgovarajuće i razmjerne (pravične) naknade za sve navedene nositelje prava, a koja je u potpunosti implementirana u čl. 61. Zakona. Evidentno su prava umjetnika izvođača u ovom prijedlogu zakona regulirana i zaštićena na adekvatan način i na razini kako je to propisano Europskim zakonodavstvom, kao i međunarodnim konvencijama.
I sam Predlagatelj zakona navodi u postojećem prijedlogu Zakona da ”Četvrto područje uređenja odnosi se na osiguravanje pretpostavki za pravičnu naknadu autorima i izvođačima u ugovorima kojima isti ustupaju svoja prava radi korištenja njihovih djela ili drugih predmeta zaštite, na način da se u predloženom zakonu: (i) propisuje načelo odgovarajuće i razmjerne naknade, (ii) uvodi obveza vezana za transparentnost informacija o korištenju predmeta zaštite, (iii) propisuje mehanizam za prilagodbu ugovora u slučaju da se izvorno propisana naknada pokaže nerazmjerno niska u odnosu na prihode od korištenja te (iv) autorima i izvođačima omogućuje opoziv isključive licencije ako nije došlo do iskorištavanja djela ili drugog predmeta zaštite.”
Svako detaljnije zadiranje u međusobne odnose nositelja prava, osim što bi bilo protivno Direktivi, poslovnoj praksi u Europi i svijetu te smislu i cilju Zakona, predstavljalo bi ograničenje slobode ugovaranja stranaka te bi neminovno utjecalo na slobodan daljnji razvoj glazbene industrije u Hrvatskoj, a izravno bi štetilo samim izvođačima, a koristilo isključivo izvođačkim organizacijama.
HDU i ZAPRAF i dalje će se zalagati za dosljednu implementaciju DSM Direktive i donošenje Zakona koji će riješiti sve sporne situacije i na primjeren način pružiti zaštitu svim nositeljima prava, a naročito omogućiti daljnji razvoj domaće glazbene industrije poglavito u pogledu digitalnog tržišta.
