Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Ovoga puta, u našem društvu bio je pjevač grupe Divlje jagode Toni Janković.

Na fotografiji: Divlje jagode
Fotografija: Igor CC Kelčec

Kako za jednog rokera izgleda život u Karlovcu, život uz četiri rijeke? Imate li neko posebno mjesto koje volite, a nalazi se uz jednu od rijeka? 

Mirno je, tiho je, možda malo dosadnjikavo, ali meni je super.  Moj dan kad se ne vozim, kad ne idem na svirku izgleda tako da me rano ujutro oko pola šest supruga fino probudi. Do osam pola devet se razbudim i onda se spustim do “Jazza”, to je moj omiljen kafić koji se nalazi nasuprot zgradi u kojoj živim. Nakon toga idem malo u šetnju, pa onda uzmem gitaru, sviram i uvježbavam neke nove pjesme.

Koliko vremena provodite uz Koranu, Kupu, Mrežnicu i Dobru?

Uz Koranu gotovo svaki dan jer protječe oko 200 ‒ 300 metara od mojega stana. Kada mi dođe Zele, a to je uglavnom ljeti, onda se kupamo u Korani, otiđemo malo do Mrežnice. Zele baš obožava Mrežnicu. A ja volim Koranu zato što mi je blizu, zato što se ne volim previše kretati.

Rekli ste sami da sjedimo u Vašem omiljenom kafiću u Karlovcu. Koje su najčešće teme ljudi u vašem omiljenom kafiću uz kavu, čaj ili jedan mali?

Ja uglavnom sjedim sam i listam novine. Naravno malo i osluškujem o čemu se razgovora oko mene. To su svakodnevne teme.

Prevladavaju razgovori o politici, sportu, glazbi, problemima u Karlovcu…?

Ma, politika. Uglavnom prevladavaju razgovori o politici.

Što ljudi u Karlovcu vole slušati od glazbe? Što ste primijetili da je nekako najbliže njihovu senzibilitetu: rock, pop, klasična ili zabavna glazba?

Mislim da dosta vole rock, ali vole i klasičnu glazbu. Stara garda, moja garda, oni su više nastavljeni na šlagere, ali vole i dobar rock.

Čujete li u svojemu omiljenom kafiću i priče o Divljim jagodama?

Tu i tamo, katkad. Ljudi znaju da sam ja jagodar (smijeh),  pa me katkad pozdravljaju riječima “O, krivo je more” i tako dalje. Zanimljivo je da se nova pjesma koju sam napisao ‘Uzmi kartu za avion’ i koju sam mladom pjevaču, a to je Bruno Rački, veoma sviđa jednome mojem susjedu i svaki put kad prođe pokraj mene ili me vidi u kafiću kaže: “Uzmi kartu za avion, uzmi, molim te, kartu za avion.” (smijeh) I tako šala po šala i dani prolaze, a onda dođe vikend i odlazim s Jagodama na svirku.

Divlje jagode su Vaš bend, bili ste njihov prvi pjevač. U grupi ste bili od 1977. do 1982. godine. Onda ste nekoliko puta surađivali, vraćali se godinu ili dvije u Divlje jagode. Primjerice, 2005., 2007., 2010. i onda ste od 2018. ponovno aktivni pjevač u Jagodama.

Ne znam niti sam koliko sam puta odlazio i dolazio u grupu. Da, sada sam ponovo pjevač, surađujem s novom postavom Jagoda, koja je uistinu fantastična. Livio je izvrstan pjevač, vokalist, gitarist. Tu je Zele, vođa grupe, o njemu ne trebam ništa reći. Zatim Damjan Deurić svira klavijature, Išpan Andraš bas-gitaru i Emil Kranjčić je vrhunski bubnjar. Ja sam tu kao pridruženi član. Prvo sam bio gost na koncertima, a onda je Zele rekao: “A što ti ne bio sada stalni član Divljih jagoda?” Tako da meni sada pripada središnji dio koncerta, kada su na repertoaru laganice i poneka žešća pjesma. Livio je na koncertu zadužen za rokanje.

Premda ste ponovno aktivni pjevač Jagoda, vi ste zapravo njihov počasni član.

Može se tako reći, još mi to Zele nešto tako nije rekao, ali možda je baš tako. Da, to je najbolja definicija mojega statusa u bendu.

To sam rekao zato što ste Vi na početku karijere s Divljim jagodama postigli ono što malo kojem glazbeniku uspije i koji doživi takav uspjeh tijekom cijele karijere. Snimili ste pjesme za sva vremena,  pjesme koje vole generacije. Volimo ih svi, još od 1978. godine, kada su objavljene. To su pjesme ‘Krivo je more’ i ‘Jedina moja’. Da ste samo to napisali i snimili u životu, puno ste učinili.

To mi je drago čuti. ‘Jedina moja’ bio je prvi singl Jagoda koji smo objavili 1977. godine, potkraj svibnja. I onda nakon toga smo otišli na koncert u Trpanj. U to smo vrijeme na koncertima svirali obrade pjesama i lagano se pripremali za snimanje svojih pjesama. Kad smo se vratili s mora, kad smo se vratili iz Trpnja, otišli smo malo do Sarajeva. Sjećam se da smo se šetali Miskinovom ulicom i sreli DJ-a Mirsada Ibrića koji nam je rekao kako je on DJ u Vremeplovu i da je dobio naš single. Pustio sam na preslušavanje A stranu i vidim da je to nekakav rock and roll. I kad sam u diskoklubu Vremeplov pustio B stranu, pjesmu ‘Jedina moja’, prišlo mi je nekoliko djevojaka koje su me zamolile da pjesmu pustim još jednom. A onda, kako sam šetao ulicama Sarajeva iz svih jukeboxa čuo sam kako se svira pjesma ‘Jedina moja’.

“Djevojko u sutonu tihom, pokraj rijeke što koračaš, s tužnom sjenom na licu svom i kosom nježnom i kosom plavom kao lan. Jedina moja, tebi sviram ja.” Koja se priča krije iza tih stihova?

Taj smo tekst napisali Zele i ja, ali on je potpisao mene kao autora. Ja sam napisao prvu strofu, a onda smo zajedno radili na tom djelu djevojko u sutonu tihom. Dio jedina moja, tebi sviram ja, jedina moja, tebi pijem ja … dodao je Zele,  ali prvo dok smo svirali tu pjesmu kao grupa Zenit imali smo samo moju prvu strofu, a tu prvu strofu napisao sam dok sam gledao neku djevojku kako se vozila na poni biciklu (smijeh).

Godine 1975. Zele Lipovača osnovao je Zenit. To je bend u kojem ste bili i vi,  ali njega ste oduševili prije toga svojom izvedbom pjesme ‘The House of the Rising Sun’. Kako je izgledao taj Vaš prvi susret? Poznati gitarist Zele je iz Bihaća, vi ste iz Bihaća i dolazite na audiciju na kojoj on bira pjevača?

Zele je bihaćki wunderkind, on je već s deset godina bio poznat, već se čulo za njega, kako on svira gitaru. Kako ima nekakav mali od kojeg je veća gitara i svira super. Kad sam došao kod njega na audiciju za amatera pjevača… ulazim i vidim tako sjedi neka meni onako prepotentna osoba i pita me: “Što ćeš pjevati?” Nakon toga istu tu osobu doživio sam kao ozbiljnu osobu i bio sam se prepao i odgovorim ‘House of the Rising Sun’. Zele pita: “Intonacija, iz koje intonacije?” Ne, samo ti sviraj, rekao sam mu i tako sam prošao na audiciji. Poslije smo se katkad sreli kad je Zele išao u gimnaziju, a ja u glazbenu školu. Znali smo odmjeriti jedan drugog.

Imali ste distancu, umjetničku distancu.

Nije bilo pozdrava, nikada se nismo pozdravili, samo…

Znam te, znaš me.

Baš tako (smijeh).  I onda je Zele jednom došao u glazbenu školu kad smo vježbali repertoar za nastup. Družio se on i s nekim mojim starim prijateljem i naletio kod njega doma i onda me čuo tamo s bendom kako pjevam. Tada me je rekao: “Idemo sastaviti bend.” I onda smo on, Nihrad, Mustafa, Lihra i ja osnovali Zenit.

To je bend koji u to vrijeme posjećivao, nastupao na rock festivalima.  Konkretno moramo spomenuti Boom festival iz  1974.  na kojem ste kao grupa Zenit izveli autorsku pjesmu “Stara kuća je prazna”.

Da, i onda je poslije toga Zele otišao studirati u Zagreb, a kad sam završio glazbenu školu zaposlio sam se kao učitelj u Velikoj Kladuši. Tamo sam radio samo nekoliko mjeseci. I onda me je Zele nazvao i predložio da dođem u Zagreb i da krenemo s novim bendom. Sve smo se dogovorili u Daničićevoj ulici, tamo je Zele tada stanovao. U bend smo došli Adonis Dokuzović, Saša Cavrić, poslije ga zamijenio Nihad Jusufović, Mladen Krajnik, kojeg je zamijenio Mustafa Ismailovski i tako su krenule Divlje jagode.

Na fotografiji: Toni Janković sa Zlatkom Turkaljem Turkijem
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki

Zanimljivo. Vi ste iz Bihaća, Zele je iz Bihaća, a Divlje jagode osnovane su u Zagrebu.

Da. Zele uvijek kaže, Divlje jagode osnovane su u Zagrebu, kome pravo, kome krivo.

Od samog početka Divljih jagoda, pogotovo za prvi album, što je važno, Vi ste napisali većinu stihova i snimili ih svojim vokalom.

Da, za većinu pjesama napisao sam stihove. Za drugi album više nisam ništa pisao, pa sam se onda malo ohladio i malo sam izgubio volju. I atmosfera u bendu bila je drukčija i morali smo se razići, ali prijateljstvo je ostalo između nas.

Moja generacija svirala je pjesme ‘Krivo je more’ i ‘Jedina moja’ uz gitaru i to na svakoj zabavi. Vi ste autor stihova: “Znaj, ljeto je varljivo, a srce ti zavodljivo, kući kad si došla ti znala si da si u zabludi, a to veče uz mora šum, od sreće sva si blistala. Krivo je more…” Je li pjesma ‘Krivo je more’ neka vaša životna priča?

Da, to je moja priča. Stihovi su nastali u Trpnju. Zele je već imao akorde i glazbu, gotovu melodiju, a onda sam ja na tu njegovu melodiju nalijepio te riječi.

Kako je Zele tada reagirao na stihove ‘Krivo je more’, kad ste mu ih predložili i otpjevali?

Tada ništa nije komentirao, ali sad kako je stariji svaki tekst dobro pogleda, pa važe svaku riječ, šalje tekstopiscu da nešto ponovno napiše ili na doradu. Sve dok ne bude dobro, jer on je perfekcionist. Vraća sve dok ne bude onako kako on misli da treba biti. A prije je bio onako, cool.

Što ste slušali u to vrijeme, 1977. ‒ 1979.? Jeste li vi i Zele imali isti glazbeni svjetonazor, slušali iste izvođače, Deep Purple, Black Sabbath…?

Istina. Ja sam također volio Deep Purple, Black Sabbath i Led Zeppelin, svu tu ekipu. Od Jethro Tulla smo također nešto svirali na svojim koncertima, nekoliko pjesama Doobie Brothers, ‘Easy Living’ od Uriah Heep, to je bio dio našeg repertoara.

Malo je poznato da je u Divljim jagodama bio, spomenuli ste ga u našemu današnjem razgovoru, Muc Mustafa Ismailovski. On je nakon Jagoda otišao u Srebrna krila.

Da, i bend je nastavio kao četvorka, Adonis, Nihad, Zele i ja. Tako je bilo sve dok nisam otišao u vojsku. Poslije toga nastala je druga postava, pa treća i tako dalje.

Vi ste 2020. snimili novu verziju pjesme ‘Sjećanja’ koju je skladao Muc, a za koju ste Vi napisali stihove. Originalna prva verzija objavljena na prvom albumu Divljih jagoda.

Ideju za tu drugu verziju ‘Sjećanja’ imao je Damir Arslanagić, vrhunski sarajevski klavijaturist koji je svirao s Dino Merlinom i drugim popularnim sarajevskim pjevačima, bendovima. On me je nagovorio da to snimimo. To je ispalo kao jedna malo jazz verzija, malo intimnija verzija. Ta verzija je i malo neobična, drukčija od onoga što radim i što sam radio, ali meni se sviđa.

Divlje jagode nakon prvog albuma mijenjaju diskografa, odlazite iz Jugotona, snimate za sarajevski Diskoton. Ali ono što je važno, na prvom ste albumu autor stihova većine pjesama, a na drugom albumu Stakleni hotel autori su Goran Petranović, Marina Tucaković i Alen Islamović. Govorimo o 1981. godini, tada niste ništa nudili bendu, niste pisali stihove, pjesme u to vrijeme, rekli: “Zele, imam pjesmu!” Što se u to vrijeme događalo u izboru stihova za pjesme koje je snimila Vaša grupa?

Ponudio sam, ali njemu to nije odgovaralo i onda sam se jednostavno ohladio. To je i jedan od razloga što sam izgubio volju i morali smo se rastati.

Rastali ste se 1982. godine nakon turneje, ali ono što je zanimljivo za kraj, napisali ste stihove za još jedan rock klasik ‘Ne želiš kraj’.

Da, ona je nastala u vojsci, bio sam na odsluženju u Somboru. Tamo sam je napisao.

Tu pjesmu niste snimili Vi nego Alen Islamović, koji Vas je zamijenio u Divljim jagodama.

Da, tako je.

Glazbeni kritičari su pjesmu opisali kao Vašu poruku Zeli, kao kraj jednog prijateljstva. A publika je pjesmu doživjela kao ljubavnu baladu o prekidu. Što je zapravo prava istina?

To sa Zelom je potpuno izmišljeno. Ja sam došao u vojsku i jednostavno u glavi mi je bila ta pjesma i napisao sam tekst i to je to. Ništa posebno, nije bila ni za koga, niti sam mislio na nekoga. Nažalost, moram one koji su smislili tu priču razočarati. ‘Ne želiš kraj’ jedna je obična, ljubavna pjesma.

Pjesma jednog vojnika?

Bravo, bravo Turki. Tako je, to je pjesma jednog vojnika.

Kad razgovaramo o prijateljstvu, tko su Vam pravi prijatelji s glazbene scene? S kim volite razgovarati o glazbi, komentirati glazbene događaje?

Volim Zlatana Čehića, on mi je dobar prijatelj, ali najbolji prijatelj mi je Sead Zele Lipovača, koji mi ide na živce i stop puta se naljutim na njega, ali on mi je najbolji prijatelj.

To je lijepo čuti.

“Ne budi tužan prijatelju moj, nemoj plakat zbog nje, pođimo nekud prijatelju moj, gledaj lijepa je noć, negdje moramo poć, u tmini si sam, a kraj tebe nikoga nema.” To su Vaši stihovi iz pjesme ‘Prijatelj’, koja je objavljena kao B strana singl-ploče 1977.

Ah da, frajer je tužan, jadan, ona ga je nogirala, a on se žali prijatelju. Imao sam zapravo jednog prijatelja davno, kojeg je nogirala žena, pa mi je došao i žalio se.

Poslije Vas u grupi Divlje jagode pjevali su: Pero Galić, Alen Islamović, Mladen Vojčić, Gibonni i tako dalje. Što kažete o tim pjevačima?

To su sve vrhunski pjevači. Inače, da nisu vrhunski pjevači, kod Zele ne bi imali šanse, ne bi prošli, jer on neće raditi s lošim pjevačima. Pa, znači da sam i ja odličan pjevač. (smijeh)  Njega samo zanima super!

Pjesma ‘Krivo je more’ nalazi se na albumu ‘Divlje jagode’ (Croatia Records)

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Igor CC Kelčec, Zlatko Turkalj Turki