Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast biti u društvu pjevačice i jedne od najuspješnijih hrvatskih glazbenica Nine Badrić!
Na fotografiji: Nina Badrić
Fotografija: Jelena Balić
Najveći hit, najslušanija pjesma ovoga ljeta u radijskim programima je ‘Nemoj’ koju ste zajedno snimili ti i Petar Grašo. Kada bi nekome 2023. trebala predstaviti karakter i temperament sebe i svojih pjesama kroz neke od stihova koje si snimila, koje bi stihove za to odabrala, koje bi stihove povezala?
Nije baš najjednostavnije odgovoriti na ovo pitanje, jer moje raspoloženje varira kao i kod svakog normalnog čovjeka (smijeh). No, počela bih sa: „Smijat se kad je najgore, a sve u duši nositi“ i definitivno bih završila: „Srećom pa se isti nađu i Bog nekad krivom crtom piše pravo“… Ubacila bih negdje između i „Voljela bih biti mlađa verzija sebe“.
Koji su te stihovi, kojeg izvođača u zadnje vrijeme na trenutak zaustavili, zamislili i oduševili?
Danas je hiperprodukcija svega. Ne sjećam se kad me je neka pjesma zaustavila i natjerala na razmišljanje kao što je to bio slučaj prije puno godina s pjesmom ‘Činim pravu stvar’.
Što nakon svih uspješnih godina očekuješ od pjesme, što pjesma mora imati da bi zadovoljila tvoje kriterije? Konkretnije slušaš li i doživljavaš pjesme na isti način kao i prije 20 ili 30 godina?
Iskreno se nadam da su kriteriji još uvijek dobra pjesma. Pjesma koja ima snažne stihove, glavu i rep. Bez obzira koji je trend u produkciji dobra pjesma uvijek ispliva. Publika je prepozna bez greške. Bilo da se radi o etabliranom ili novom izvođaču. Dobra pjesma uvijek pronađe put do ljudi. Moji temelji su ostali isti što mislim da se čuje u autorskom radu. Uvijek sam naslonjena na soul R&B glazbu. No, više pažnje posvećujem – obraćam na produkciju i aranžmane. U zadnje vrijeme slušam glazbenike koji nisu toliko etablirani, a imaju izuzetno zanimljive pjesme. Većinom je to UK produkcija i trenutno mi se jako sviđa ta njihova scena. Raznolika je i vrlo inspirativna.
Na fotografiji: Nina Badrić
Fotografija: Jelena Balić
Tvoja glazbena karijera službeno je počela u Opatiji na prvom Hrvatskom televizijskom festivalu, nastupom na kojem je pobijedila grupa Put, naši prvi predstavnici na Eurosongu. Jesi li na tom svojem početku izvodila i snimala pjesme koje su ti se sviđale ili si suradnju prihvaćala samo zato što su ti ih ponudili tada poznati i utjecajni autori?
Dragi moj Zlatko, tko bi tada rekao da će moja karijera toliko trajati. Danas imam dobru i uspješnu karijeru, ne mogu se požaliti i Bogu hvala, tu sam još uvijek. Počeci su bili nesigurni i teški. Ti i ja znamo se jako dugo, tako da znaš kako sam uvijek bila svojeglava i tvrdoglava. U to vrijeme je jedini mogući put za uspjeh bio da si dio nekog klana i nekog velikog tima. Međutim, kako sam ja sebe vidjela izvan svakog takvog tima, morala sam imati peterostruko veće strpljenje da bih dočekala svojih pet minuta za izvođenje glazbe koju sam ja željela raditi. U to vrijeme zabavni đir je mljeo. Trenutak koji je prelomio stvar bila je pjesma ‘Ja za ljubav neću moliti’. Prije toga sam snimila puno pjesama koje nisu bile moj đir, ali su bile plesne i klupske. Svaka je u vrijeme nastanka i snimanja njegovala moderan zvuk i produkciju.
U to vrijeme, a radi se o 1993. godini, Rajko Dujmić i Jasenko Houra imali su s tobom ozbiljne glazbene planove. Za taj prvi televizijski festival za tebe su napisali pjesmu ‘Ostavljam te’. Nakon tog nastupa vaša suradnja je stala. Što se dogodilo?
Zajedno smo imali velike planove, ali dogodio se nesretni rat i sve je stalo. Tako da je ta suradnja završila i prije nego što je počela. Sjećam se da je Rajko, kad me prvi put vidio i čuo, rekao: „Tebe će žene obožavati.“
Jesi li u prvih dvadeset godina karijere, pogotovo u tim počecima, kad si tražila i inzistirala na izboru pjesme koja će biti moderna i sviđati se prije svega tebi, možda propustila neku koja ti se nudila a poslije je postala hit, ali ju je izvodio netko drugi?
Nisam, ali su autori propustili mene. Davali su pjesme tada popularnim pjevačicama, a ja sam bila nepoznata većini. Kad si na početku, nisi nikome zanimljiv. Onda kad jednom stvoriš ime, jer si uporan i puno radiš, kažu ti: „E, šteta što ti nisam dao onu pjesmu.“ No nema veze, mislim da svaka pjesma nađe svojega tumača i sudbinski dođe do pravih usta. Svaka pjesma koja je bila meni namijenjena nekako od srca, tu sam i otpjevala, a zapravo se pokazalo da je moj autorski rad meni napravio karijeru.
Na fotografiji: Nina Badrić
Fotografija: Jelena Balić
Što to znači, kako ti autori danas više ne nude pjesme nego si ti ta koja zoveš i naručuješ ako nešto zatrebaš u vrijeme snimanja pjesama i albuma?
Danas je sve drugačije u odnosu na početak. Ja sam se s godinama ohrabrila, a i publika je digla palac gore za moj autorski rad. Danas mi se autori sami nude, međutim, ja sad već imam svoj prepoznatljivi rukopis. Uvijek želim da to bude nekako drugačije i da u pjesmu prenesem “sound” koji čujem u glavi dok razmišljam i stvaram pjesmu. S druge strane, nemam problem da, ako mi se svidi pjesma nekog drugog autora, svoju pjesmu stavim sa strane i uvrstim na album pjesmu koja me više pronašla u tom trenutku. Najvažnija mi je priča, a onda producent s kojim surađujem. Ne igram na sigurno, na to da pjesma mora napraviti šušur i biti na top-listama. Meni se autorski dogodila pjesma ‘Takvi kao ti’, koja je u tom trenutku bila, a i do danas je, hit moje karijere. Osvojila je sve države i donijela moju glazbu regionalno. Kad tu pjesmu počnemo svirati na koncertima, sve ostale padaju u drugi plan.
Nekad je trebalo imati dobre i posjećene koncerte, osobnost i sugestivnost u izvedbi, dobru pjesmu i znati se nametnuti kako bi se o izvođaču pisalo u novinama. Danas čitamo i vidimo u novinama izjave i do neprepoznatljivosti uređene fotografije koje sam izvođač plasira putem društvenih mreža. Što ti kažeš o takvom administratorskom i kontroliranom plasiranju informacija, na koje pisani mediji sve više pristaju?
(Smijeh) Vremena su se promijenila. Ako te danas nema na Instagramu ili Facebooku, ispada kao da „nisi profesionalan“. Oblik komunikacije je potpuno drugačiji i ima svoja pravila. Pa, čekaj malo… kasete, ploče i CD-ovi pali su u zaborav. Ljudi naprave playlistu i to je to. Najviše za čime žalim su upravo nosači zvuka. To je kao da slikar nacrta remek-djelo na zidu koji će se farbati za pet dana. Ne zavidim mladim glazbenicima koji imaju puno toga reći i koji su jednostavno izgubljeni jer preko noći dobiju priliku postati slavni. Slava i karijera nisu isto. Kad se pojaviš, treba trajati, a to je dug i težak put. S obzirom na to da sam radila u ‘Supertalentu’, imala sam priliku često razgovarati s mladim ljudima koji sanjaju o velikim karijerama. Svaki put su se šokirali kad sam im rekla da iza uspješne karijere stoji velik rad, trud i odricanja, a ne samo bogomdani talent koji, naravno, isto moraš njegovati.
Na fotografiji: Nina Badrić sa Zlatkom Turkaljem Turkijem
Fotografija: Zlatko Turkalj Turki
Potkraj devedesetih imala si česta klupska gostovanja, koncerte u Italiji i Francuskoj, i to zahvaljujući tvojoj dance verziji pjesme ‘I’m So Excited’, koja je tjednima bila na prvom mjestu top-liste talijanskih klubova. Jesi li još uvijek u kontaktu s talijanskim DJ-evima i producentima koji su radili remiks verzije i produkciju maksi singla ‘I’m So Excited’?
Nastupala sam u tom razdoblju od tri godine zaista svugdje. I danas na talijanskim radiostanicama vrte moju obradu kao jedan od najvećih hitova devedesetih. Sve ove godine u kontaktu sam s talijanskim producentima i vjerojatno ćemo ponovo nešto snimiti. To je bilo vrijeme kad je bio jako popularan DJ Dado, koji je napravio i moj remiks. Suradnja s njim u devedesetima značila je potvrdu da si stvarno dobar. On je bio važan kao recimo David Guetta danas. Razgovarajući s tobom o nekim lijepim i pomalo zaboravljenim detaljima iz moje karijere, došla sam do zaključka da su mi počeci bavljenja glazbom bili najljepši. Stvarno jesu, i jedino što bih, da je moguće, ponovila, bili bi ti trenuci, bez obzira na to što ništa nije bilo sigurno, a kamoli lako.
Znači, vezano za početak karijere, ništa ne bi mijenjala. A nastup na Eurosongu? Bi li odabrala istu pjesmu?
Eurosong je natjecanje lobiranja, a ne pjesama. Tko ima bolji tim, taj pobjeđuje. To je tako. Dok se Ksenija Urličić bavila Eurosongom, bili smo pri vrhu. Tu je računica vrlo jasna. Ne može se sve svaliti na leđa izvođača i očekivati prva mjesta. Meni je drago što sam bila i vidjela kako tamo stvari funkcioniraju. A da ponovo idem na Eurosong, sve bih napravila drugačije.
__________________________
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.
Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________
Fotografije: Jelena Balić, Zlatko Turkalj Turki
