Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica donosi nove razgovore s našim glazbenicima. Ovoga puta, Zorica Kondža, Vlado Kalember, Davor Tolja, Jurica Pađen, Tina Kresnik, Goran Karan i Sandro Bastiančić otkrili su kojim velikanima hrvatske glazbene scene bi dali ulicu u gradovima diljem Hrvatske.

Na 77. rođendan David Bowie dobio je u Parizu svoju ulicu. Kako smo mi nacija koja izrazito voli glazbu, a mnogima je ona važan sastavni dio života, Zlatko Turkalj napravio je minianketu s našim glazbenicima i pitao ih: Tko bi od hrvatskih autora, glazbenika i izvođača trebao dobiti svoju ulicu?

Zorica Kondža: To je svakako naš Oliver. On bi trebao dobiti ulicu u Splitu ili Veloj Luci. Zapravo, on bi trebao dobiti ulicu na nacionalnoj razini u bilo kojem gradu. Oliver, to je moje osobno mišljenje i, kad bi se o tome odlučivalo u Splitu, ja bih bila za Olivera. Također, svaki grad može donijeti svoju odluku, pa recimo u Trogiru imenovati ulicu imenom Vinka Coce ili u Dubrovniku Tereze Kesovije jer Đelo Jusić već ima svoju ulicu. Tu bi gradski oci trebali malo ozbiljnije razmisliti, pa odlučiti uz pomoć glazbene struke i sve staviti na papir uz obrazloženje zašto je svaki od glazbenika zaslužan i zašto treba dobiti svoju ulicu.

Vlado Kalember: Počeo sam se baviti glazbom nekih davnih dana, u vrijeme kada je svirati u bendu bilo važnije nego igrati u Realu ili Barceloni. Ali nikada nisam sebe uspio uvjeriti da se bavim nečim društveno toliko važnim. Kako smo se mi iz svijeta glazbe nekada dosta često družili, nikada nisam u razgovoru primijetio kod kolega i prijatelja da smo i pomislili kako trebamo imati neku ulicu ili trg. Mislim da bi tu povlasticu trebali imati ljudi iz svijeta medicine, znanosti, ljudi koji su spašavali ljudske živote i unaprijedili društvo u kojem živimo, a ne ja i slični koji smo se glazbom počeli baviti da bi imali koju curicu i mogli živjeti i plaćati račune. Kako već postoje ulice Karla Metikoša i Ive Robića, ja bih ulice dao doajenima hrvatske glazbe, primjerice Ivici Šerfeziju, Janku Mlinariću, Stipici i Nikici Kalogjeri, Dragu Dikliću i sličnima.

Na fotografiji: Oliver Dragojević (7. prosinca 1947. – 29. srpnja 2018.)
Fotografija: Radislav Jovanov Gonzo

Davor Tolja: To je, Turki, jedno od najtežih pitanja koje si mi postavio. Teško mi je odlučiti jer izbor je jako velik. Mnogi od naših glazbenika zaslužili su svoju ulicu. Međutim, jednu dobru, jaku ulicu, glavnu ulicu trebao bi dobiti Arsen Dedić. To je moje mišljenje jer ga smatram jednim od najvećih hrvatskih glazbenika otkad pratim glazbu. Znam da je prvi njegov singl koji sam imao bio S okusom soliS okusom mora, s okusom soli… Mislim da je Arsen to zaslužio. Ima još puno naših glazbenika koji to zaslužuju tako da bi trebali imati jedno cijelo naselje u kojim bi bile njihove ulice. A što se tiče Davida Bowieja, on nije zaslužio samo ulicu u Parizu, on je zaslužio svoj grad.

Jurica Pađen: Smatram da bi za dodjelu ulice nekome od hrvatskih velikana bilo potrebno postaviti jasne i čvrste kriterije prema kojima netko može zaslužiti naziv ulice. Prvi koji mi odmah padaju napamet, prema mojim kriterijima, jesu: Arsen Dedić, Rajko Dujmić i Oliver Dragojević. Smatram da nikako ne bismo pogriješili kada bi tim ljudima dodijelili nazive ulica. Što se tiče Davida Bowieja, smatram da je bio veliki umjetnik i opravdano je što je dobio svoju ulicu u Parizu.

Na fotografiji: Tereza Kesovija
Fotografija: Bojan Zibar

Tina Kresnik: Genijalna ideja mi je to što su Pariz i Parižani odlučili jednu ulicu nazvati po Davidu Bowieju. Svaka čast, jako lijepo jer on je bio veličina i to je zaslužio. Bilo bi izvrsno kada bi se ta zamisao ostvarila i u Hrvatskoj jer mi imamo i imali smo mnogo glazbenika koji su to zaslužili. Ja bih svakako željela da Arsen Dedić dobije svoju ulicu – on je to baš zaslužio. Barem jednu ulicu u Zagrebu, a u Šibeniku jedan trg. Isto tako mislim da su ulice zaslužili Oliver Dragojević, Dino Dvornik, Aki Rahimovski… oni su svi zaista utjecali na našu kulturu i svojim umjetničkim djelovanjem ispunili naše živote.

Goran Karan: Kako se gradovi šire, ne manjka prostora, a ne manjka ni onih koji su svojim pjesmama, pisanjem, sviranjem ili pjevanjem izradili glazbene pozadine naših života. Samo iz Splita ima ih toliko da bi, uz ulice, trebali imati i trgove. Prvi od njih je Zdenko Runjić, pa svakako Oliver Dragojević, i to na nekom lijepom mjestu. Dino Dvornik. Što se tiče glazbenika iz Zagreba, mislim da bi ulicu trebao imati Rajko Dujmić, svi ljudi koji su zvukom ostavili srce na neki način. Toliko su dobro pisali i pjevali da su ljudi koji su ih slušali poželjeli svoju ljubav izraziti tim pjesmama. A to što u Parizu postoji Ulica Davida Bowieja – to je sjajno! Ali mi u Zagrebu imamo Hendrixov most.

Bezvremeske hitove koje je napisao Rajko Dujmić možete pronaći na kompilaciji
‘Antologija – Rajko Dujmić’ (Croatia Records)

Sandro Bastiančić: Moram priznati da me čudi što je svijet i dalje konzervativan u tom smislu. Čudi me da je to prva ulica koja nosi ime Davida Bowieja u svijetu. Obično velikani, barem u svojem rodnom mjestu, dobiju neki poseban kutak. Možda je Bowiejev hendikep što je rođen u Londonu, točnije u Brixtonu, londonskom predgrađu. A kao što je poznato, London je dao velik broj glazbenih i umjetničkih velikana, pa neće svi doći tek tako na red. Rokeri su u mojem djetinjstvu i mladosti bili dekadencija, društvo ih nije postavljalo kao uzore mladima, ali vremena se mijenjaju i danas je rock and roll svijet općenito prihvaćen. Glazbenici su danas UN-ovi ambasadori mira, oni su ljudi s vrlo priznatim društvenim statusom itd. Kod nas znam da postoji Ulica Vice Vukova u Zagrebu, maestra Đele Jusića u Dubrovniku. U Puli postoji šetalište Nella Milottija, poznatog istarskog skladatelja koji je svirao neke druge note, ne pop i zabavne, ali je ostavio velik trag u melodijama Istre i Kvarnera. Prema mojem mišljenju, ulice bi trebali dobiti Arsen Dedić, Zdenko Runjić, Oliver Dragojević i, premda nije u istom području s nabrojenima, ali s obzirom na velik broj djela i velik glazbeni utjecaj u pop i zabavnoj glazbi – Đorđe Novković. Samo je pitanje koja će sredina njih nekako prisvojiti i pronaći razlog da svojim ulicama dodijeli njihova imena i prezimena.

Kolekcija ’25 Greatest Hits’ (Croatia Records) najnovija je u nizu izdanja
koje objedinjuju djelo velikog Arsena Dedića

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Bojan Zibar, Radislav Jovanov Gonzo