Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi peti intervju u nizu, u sklopu novog atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast predstaviti našu najveću pjevačku divu – Radojku Šverko.

Što nam je Radojka poručila, saznajte u nastavku teksta!

Radojka Šverko, Croatia Records

“Kud plovi ovaj brod
kud ljude odnosi
i da li i’ko zna
Što more sprema

Kud vodi ovaj put
kojim smo krenuli
od svega samo znam
povratka nema”

Stihove za pjesmu Kud plovi ovaj brod napisao je Arsen Dedić, a glazbu Esad Arnautalić. Radojka, sigurno je poseban osjećaj kad znate da pjesma koju ste izveli na Splitskom festivalu prije pedeset jednu godina i dan danas publika voli i često se može čuti u radijskim programima. Uz to upravo pjesma Kud plovi ovaj brod jedna je od najznačajnijih pjesama Splitskog festivala.

Radojka: Znate svakom umjetniku, svakom pjevaču godi kada se ovako nešto lijepo poklopi. Kada se sa skladbama koje si snimio, koje si izveo na festivalima ili si promovirao na bilo koji način na kraju nađu u dušama slušatelja. Osjećam se privilegirano da sam pridonijela životu jedne lijepe pjesme poput ove.

Pjesma Kud plovi ovaj brod klasik je hrvatske glazbene produkcije. Kako ste vi 1970. godine doživjeli njezino prvo slušanje i predstavljanje? Što ste u njoj prepoznali da ste odlučili s njom nastupiti na jubilarnom desetom Splitskom festivalu? To je, moramo reći i vrijeme kada ste se vratili sa svjetske turneje.

Radojka: Bit ću iskrena kao što sam i uvijek bez obzira hoće li to naići ili ne na plodno tlo. Kad mi je ta skladba bila ponuđena od strane tadašnjeg direktora Splitskog festivala gospodina, Vinka Lesića, a postupak je bio sljedeći – poslane su note, tekst i potpisane harmonije. To je u ono vrijeme bilo uobičajeno, a ne kao danas snimiš pjesmu u kantunu svoje sobe i kao gotov snimak šalješ na festival. Kako sam sjela za klavir i odsvirala to što sam dobila meni je to bilo prejednostavno. Meni je to bilo kao neka dječja pjesmica. Rekla sam gospodinu Lesiću ja to ipak ne bih prihvatila jer sam u to vrijeme imala dosta zahtjevnih kompozicija koje su bile sastavni dio repertoara s kojima sam djelovala u inozemstvu. Međutim, on nije odustajao od želje da ja to izvedem, tako da sam na kraju popustila. Mene se treba malo više nagovarati.

Jeste li u to vrijeme znali tko je napisao stihove za pjesmu Kud plovi ovaj brod? Tko se krije iza imena i prezimena Luka Juras?

Radojka: Ne, ja nisam poznavala Arsena, ali niti Esada Arnautalića koji je napisao glazbu tako da mi to nije bila neka garancija kao ni poticaj s njihove strane.

Kakvi su bili komentari glazbenika, vaše konkurencije na desetom Splitskom festivalu nakon što su na probama čuli kako izvodite pjesmu Kud plovi ovaj brod? To je bio vaš drugi nastup na Splitskom festivalu i pripadali ste novim glazbenim snagama. Jesu li vas kolege glazbenici već tada doživjeli ozbiljno, kao odličnu pjevačicu?

Radojka: Ne znam, samo znam da je dosta naglasak baš kao i danas bio na izgledu. Bilo je važno biti mlad, vitak i zgodno odjeven. Mislim da je za novinare i fotografe to uvijek veći povod da se pojavite u medijima.

Radojka Šverko, Kud plovi ovaj brod, Croatia Records

Te davne 1970. godine na Splitskom festivali pjevali su Vice Vukov, Ivo Robić, Toma Bebić, 4M, Kićo Slabinac, Josipa Lisac, Miro Ungar, Marko Novosel i Mišo Kovač. Zato me i zanima kako su reagirale kolege nakon vaših proba. Jesu li vam prilazili i čestitali ili ne? Ako nisu znači da ste bili odlični.

Radojka: (smijeh) Složila bih se s vama.

Često u teškim situacijama kada na prvu ne vidimo izlaz iz situacije znamo se pjesnički upitati kud plovi ovaj brod? Jeste li se kroz životne situacije i vi često sjetili naziva svog velikog hita?

Radojka: Puno puta i uopće mi nije teško odgovoriti na to pitanje i ne moram duboko razmišljati da bi vam dala odgovor. Riječ je o momentu koji se javlja u životima umjetnika. Naime, kad je čovjek stalno uposlen bilo gdje, kad rad bilo kakav posao zna da će bez obzira na to koliko se mučio imati pravo na bolovanje i godišnji odmor. Međutim taj permanentni dotok sredstava koliko god ljudima nisu dostatni da bi ostvarili sve svoje želje, ipak je jedna jako velika prednost u usporedbi s umjetnicima koji mogu računati na dotok sredstava samo onoliko koliko su angažirani, a život teče. Ne želim aludirati na nekakve žalopojke, ali to je jednostavno život umjetnika kod nas, ali i inozemstvu. Imala sam tu privilegiju da sam upoznala veliki broj vrlo slavnih ljudi, eksponiranih u svjetskoj javnosti, itd. Međutim, pozadina njihovih života je bila slična pozadini života kojeg smo mi vodili u ovoj jednoj našoj maloj zemlji.

Ove godine na Svjetski dan jazza održali ste odličan koncert u Hrvatskom glazbenom zavodu to je bio nastup u sklopu Zagrebačkog jazz festivalu. Izvodili ste repertoara koji se nalazi i na vašem uspješnom albumu As tim goes by. Riječ je o albumu na kojem vi na svoj način interpretirate velike hitove kao što su: Georgia on my mind, Parole, parole, My funny Valentine, Autumn Leaves... Kako izgleda vaš pristup izvođenju pjesma koje su proslavili neki drugi izvođači, pjesme koje su glazbeni klasici? Na što posebno pazite da se ne dira ne mijenja kada je original melodija u pitanju?

Radojka: Pjesme sam učila iz nota nisam ih učila slušajući originalne verzije. Od jazz standarda, klasične do sakralne glazbe sve sam učila iz nota upravo iz razloga da ne bi pala pod utjecaj originala. Meni je glazba i druženje s glazbom igraonica, usudila bih se tako reći. To me je još uvijek jako veseli i ispunjava mi život. Ti trenuci koje provodim na pozornici su mi najljepši trenuci u mom životu.

Radojka u razgovoru s Alfijem Kabiljom, kojeg je objavila Hrvatska diskografska udruga, naš veliki uspješni skladatelj rekao mi je kako ste u stalnom kontaktu i kako ne komentirate političke i sportske događaje, ali komentirate sve što je vezano uz glazbu. Kako onda komentirate da Zdenka Kovačiček nikada nije dobila neko veliko značajno priznanje za svoj jazz rad?

Radojka: Jednom prilikom sam se potrudila naći telefonski broj od Zdenke kako bi joj uputila jednu kritiku s jako dobrom namjerom. Kako bih prizvala kod Zdenke jednu činjenicu da je ona na ovim našim prostorima kraljica jazza. Sve ono što je u životu napravila mislim da je trebalo biti itekako nagrađeno i priznato.

Zdenka Kovačiček ove godine dobitnica je nagrade Porin za životno djelo? Vi ste za svoju uspješnu glazbenu karijeru nagrađeni 2014.

Radojka: Zdenka ga je trebala već ranije dobiti. Inače, dobiti Porin za životno djelo ili u bilo kojoj kategoriji mislim da nije neka strašna privilegija, jer se nakon tog uručivanja jedne lijepe statue zapravo ništa ne mijenja. Niti imate više posla, niti više zarađujete, a niti vas se više cijeni. Ne želim omalovažiti bilo koga i svako priznanje je dobro došlo i svi se tome radujemo. No možda bi ipak trebalo malo povesti računa da uz taj trofej uslijedi nešto što će nam hraniti ne samo naše police nego i našu dušu.

Radojka i Turki, Zlatko Turkalj

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.  Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!

Fotografije: Croatia Records i Zlatko Turkalj Turki