Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi novi intervju u nizu, u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Danas je s nama gitarist, skladatelj, producent i direktor Splitskog festivala Tomislav Mrduljaš.

Foto: Tomislav Mrduljaš na press konferenciji Splitskog festivala

Tomislav Mrduljaš nam, u nastavku, govori o svojim glazbenim počecima, suradnjama i odlukama koje je donio u svojoj glazbenoj karijeri.

Zanimljivo je kako si svoje prve pjesme slao na natječaj za Splitski festival, a danas si prvi čovjek Splitskog festivala. Tom periodu tvojih najranijih glazbenih radova pripada i odlična pjesma “Što, ako je ona tu” koju su na Splitu 1986. izveli Vesna Ivić i grupa Rulet.

Tomo: Točno, a te iste godine napisao sam i pjesmu “Ti me izluđuješ” za grupu Tutti Frutti. Skladao sam i pisao pjesme i ranije. Naime, u svojoj privatnoj arhivi imam magnetofonske trake i kasete na kojima se nalaze te pjesme čiji su stihovi uglavnom ljubavni. Nikada ih nisam produkcijski dotjerao tako da one nisu nikada niti objavljene. Što se tiče pjesme “Što, ako ona je tu” ona je u to vrijeme bila jako moderna i prema žiriju novinara odlično je prošla. Zbog stihova koji pjesmi daju glazbenu težinu i odlične glazbene linije možda bi trebalo snimiti novu verziju pjesme. Mislim da bi ona publici ponovo mogla biti interesantna.

Što si slušao kao tinejdžer i koliko su na tvoj rad i rad tvoje generacije glazbenika utjecali splitski autori i pjesme koje su bile izvedene na Prokurativama, na tada važnoj festivalskoj pozornici.

Tomo: Zanimljivo pitanje. Uvijek su bile podijeljene uši. Naime s jednim smo slušali našu glazbu i to posebno pjesme sa splitskog festivala, a s drugim sve ono što se je događalo na svjetskoj sceni. Recimo pošto sam gitarista pratio sam rad Santane i skidao svaku njegovu pjesmu. Sluša sam Doorse, aktualne grupe u to vrijeme Osibisa ili recimo Jethro Tull. Kako sam rođen tristo metara od Prokurativa oduvijek sam gledao taj festival i on je bio nešto najbitnije što se je događalo u našem gradu. Volio sam gotovo sve pjesme koje je na splitskom festivalu izvodio Oliver, ali isto tako i pjesme koje je pjevao Milo Hrnić. Volio sam i pjesme Arsena Dedića premda mi tada njegov izričaj nije bio blizak i razumljiv. No, kasnije je dosta utjecao na moj rad i to prvenstveno oko pisanja stihova. Nikada me nisu pogađale pjesme koje su bile hit na prvu već pjesme koje su imale poruku i dobru melodijsku liniju. Recimo to su nezaboravne “Picaferaj”, “Galeb i ja”…

Naslovnica kompilacijskog albuma 61. Festival zabavne glazbe – Splitski festival 2021. (Croatia Records)

Malo ljudi zna da si ti 1986. godine osnovao grupu Tutti Frutti.

Tomo: Neno Ninčević i ja družili smo se u to vrijeme i došli na ideju na osnujemo band. Problem je bio oko izbora pjevača. Probali smo raditi s njih desetak dok nismo došli do Ive Amulića koji je u to vrijeme pjevao u kulturno umjetničkom društvu Filip Dević. Neno i ja brzo smo napravili nekoliko pjesma i odredili glazbeno smjer grupe. Budući da sam ja gitarist snimio sam sve demo snimke i napravio sve melodijske linije, a Neno je pisao i bio zadužen za stihove. Finalne snimke napravili smo u studiju Andreja Baše i nakon prve dvije pjesme “Ti me izluđuješ” i “Nasloni glavu na moje rame” krenuli smo sa snimanjem albuma. Publici se to jako svidjelo, a nas je to jako iznenadilo jer se sve događalo jako, jako brzo.

Premda je publika odlično reagirala na pjesme grupe Tutti Frutti ti 1989. prekidaš suradnju s Ninčevićem i nakon dva uspješna albuma “Brzi vlak u nogama” i “Gore iznad oblaka” napuštaš grupu. Zanimljivo je kako si nakon toga osnovao trio TU TU u kojoj si bio autor pjesama, gitarist ali i pjevač. Uz tebe trio su činili Remi Kazinoti i Željko Petreš.

Tomo: To je bio moj nekakav nemir. Jednostavno ponio me je moj nemiran duh tako da sam probao i pjevati. Sjećam se kad sam snimio demo za naš album i donio jednom prijatelju u studio, njegova reakcija na pjevanje bila je tko ti je ovaj pjevač uopće nije loš. To je bio klik koji mi je pomogao u odluci da probam biti pjevač. U Splitu je nekoliko pjesama s albuma “Mala beba” baš dobro prošlo. Recimo pjesma “Crni Hulahop” je bila zanimljiva i često se je mogla čuti na radiju. Ja sam brzo shvatio da pozornica nije za mene, jer nisam se dobro osjećao u ulozi pjevača. Za to se moraš rodit i moraš imati izraženu osobnost. Ovo što ja danas radim također traži svojevrsnu sposobnost vođe, ali naglašavam kako sam se ja kao pjevač na pozornici osjećao loše, jer sve previše emotivno doživljavam. To mi jednostavno ne leži. Uz to kao pjevač se nisam osjećao zrelo da bi mogao parirati drugim izvođačima na sceni koji stvarno odlično pjevaju. Nikada se nisam niti u jednom poslu želio šuljati, a još više švercati. Shvatio sam kako je glazba moj život i da najviše mogu dati kao autor i zato sam morao nastaviti dalje, ali sa strane,  iza reflektora. Bilo bi dobro kada bi i neki drugi izvođači to isto shvatili i okrenuli se nečemu u čemu bi bili bolji i uspješniji. Ne želim nikoga uvrijediti ovom izjavom već bi volio da mladi ljudi to shvate dobro namjerno i afirmativno.

Foto: Tomislav Mrduljaš i Zlatko Turkalj

Kako je došlo do suradnje sa Severinom? Zahvaljujući tebi Severina je napravila svoje prve snimke, odnosno ti i Remi Kazinoti bili ste producenti njezinog prvog albuma koji je objavljen 1990. godine.

Tomo: Sjećam se našeg prvog susreta kada je kod mene došla njezina sestra i rekla da bi voljela pjevati. Zanimljivo je kako je došla sa svojom mlađom sestrom Severinom i meni se tada nekako više sviđalo to što je za razliku od starije sestre otpjevala Severina. Ona je tada imala 13 godina i to je bio naš prvi susret. Dvije godine kasnije kada se Severina počela malo ozbiljnije baviti pjevanjem dogovorili smo se kako ću probati napisati pjesme za nju. Meni se tada jako sviđalo kako je Severina pjevala i plesala, ali i kako se ponašala, jer u to vrijeme nije bilo mladih pjevačica koje su poput nje imale izgrađeni personality. Nju sam odmah vidio kroz žive i plesne pjesme koje moraju biti zanimljive mladim ljudima odnosno njezinoj generaciji. Zato pjesme “Vodi me na ples” i “Sklopi oči muzika dok svira” koje sam napisao za nju po mom mišljenju bile su pun pogodak u tom trenutku, jer ona je bila to. Odlično se snašla u tim pjesmama i one su odmah imale uspjeha. U to vrijeme možda bi mi bilo jednostavnije raditi da sam živo u Zagrebu, jer kad ideš na televiziju ili radio uđeš u tramvaj, voziš se nekoliko stanica i ti si došao na emisiju. Ovako, mi iz Splita da bi došli na emisiju morali smo potrošiti novce koji tada nismo imali i naći smještaj gdje ćemo spavati. Tako da je bilo dosta teže sve to skupa proći. Nakon tog našeg prvog albuma naziva “Severina” počeo je rat i meni više nije bilo do pisanja pjesama i rat nas je pokrenuo u nekom drugom smjeru.

Foto: Screenshot izvedbe pjesme “Jugo”, Giuliano i Marijan Ban, na svečanosti
dodjele diskografske nagrade Porin 1999. godine

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu i potražite našu službenu web-stranicu, jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!

Fotografije: Croatia Records, Zlatko Turkalj