Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi šesti intervju u nizu, u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Velika nam je čast predstaviti jednog od najznačajnijih skladatelja, producenta, diskografa, istaknutog člana Hrvatske diskografske udruge te predsjednika Nadzornog odbora ZAPRAF-a – Zrinka Tutića.
Koje mišljenje nam je Zrinko dao o današnjoj glazbenoj sceni, saznajte u nastavku teksta!
Zrinko Tutić
Što je za vas u 2021. dobra pjesma? Koje kriterije mora zadovoljavati da ju vi ocijenite dobrom i kvalitetnom?
Zrinko: Uvijek je isto. Glazba je medij, prijenos za emocije i energiju. Pjesma koju osjetiš, koja te se tiče iz nepoznatog razloga. To je uvijek bilo tako i to nije stvar racija. Tko je rekao da je sreća važnija od tuge, dakle sve ono što prepoznaš u sebi uvijek je isto.
Što se dogodilo s hrvatskom pop i zabavnom glazbom? Zašto je danas gotovo nema, a u osamdesetima i devedesetima okupljala je najkreativnije, najuspješnije autore, glazbenike i izvođače naše scene. Bila je osebujna i brand hrvatske pop kulture.
Zrinko: Vjerojatno je višeslojan odgovor ili istina, bolje rečeno. Jedan od razloga vidim u tome što je u pitanju jedan nedostatka uredničkog kriterija. Smanjio se broj Vojna Kundića, Siniša Škarica, Krešimira Oblaka i svih drugih ljudi koji su postavljali uredničke kriterije i prepoznavali unutar toga nekoga tko bi mogao imati domet, tko bi mogao imati nešto, napraviti nešto. Danas se svi odlučuju sami imati svoj YouTube kanal, imam ovo imam ono. Unutar toga svega nekada bi se pitalo: ‘Zašto se vi uopće bavite glazbom?’, ‘Tko vam je rekao da se bavite glazbom?’ To je po meni jedan od razloga, a drugi je strašna poplava reality programa koji nemaju nikakvog smisla i gdje je jedini kriterij kakve netko ima glasovne mogućnosti. To je samo jedan od kriterija. Čujte on ima raspon dvije i pol oktave, pa što onda! Jednom prigodom mi je došla jedna djevojka koja je na četvrtoj godini akademije solo pjevanje i onda sam joj rekao što da napravi, na što treba kod pjevanja skrenuti pažnju. Kada sam taj njezin rad vidio, to što mi je poslala više nisam znao kako da joj skrenem pažnju na neke druge stvari vezane uz pjevanje. Jednostavno, to je sve bilo točno što je otpjevala, ali nigdje ničega što bi izazvalo, zbog čega je glazba važna. Onda sam joj rekao kako završavam jedan rock mjuzikl i pitao je ima li kolegu na akademiji jer bi mi trebao jedan tenor kao što je Bob Dylan. Gleda ona u mene i kaže ‘Zrinko vi se šalite?’ Ja kažem ‘Da, jer Bob Dylan nikada nije pogodio niti jedan ton, a pogodio je sve.’
Rajko Dujmić i Zrinko Tutić
Je li Porin koji ste dobili za životno djelo bio svojevrsno ispravljanje nepravde spram zabavne i pop glazbe, a onda i napokon priznanje struke autorima i izvođačima koji su imali veliki uspjeh u tim glazbenim stilovima?
Zrinko: Tako je nekako ispalo. No, ne znam jer uvijek na drugoj strani ima onih kojima će biti nepravda. Mislim da će to ovisiti o generacijama urednika, a ti si jedan od primjera. Poznajem te od tvojih najranijih novinarskih dana, još sa RVG-a i uvijek si imao svoje poglede. Kao mladi čovjek više si bio naklonjen pop-rocku, ali s vremenom si postao kako bi se reklo mainstream urednik koji prepoznaje sve ono što je dobro u bilo kojoj vrsti glazbe.
Urednički posao je jako važan u cijelom procesu rada glazbene industrije, ali gdje se izgubila važnost, odgovornost i uloga skladatelja, producenata, aranžera i diskografa u snimanju kvalitetnih pjesma i projekata?
Zrinko: Tu se dogodio jedan auzmeš. Dogodila se velika količina ljudi za koje u šali kažem da šarafe po studiju, jer što znači danas imati studio, znači imati malo bolji laptop. Onda kod njih dolazi netko tko bi želio aranžman, a oni umjesto da kažu ‘Ovo i ovo nije dobro i to ne bi radio’, jednostavno kažu ‘Može i to je 1500 eura’. Znači, dogodio se jedan plaćenički moment koji je također smanjio kriterij. Umjesto da diskografska kuća to preuzme na sebe i kaže mi želimo ovo raditi i mi vam za to predlažemo Predraga Martinjaka, našeg ekskluzivnog producenta. Peggy dobije zadatak i snosi odgovornost za to. E, pa toga nema! To je nestalo.
Zrinko Tutić, Putovanje tamnom polutkom, Croatia Records
Uvijek ste bili veliki autoritet glazbenicima i izvođačima jer sve što ste radili moralo je imati opravdanje i razlog zašto se radi. Pored toga nikada niste ponudili poluproizvod, odnosno pristali na rad i snimanje ako sami u to niste vjerovali. Nameće se pitanje zašto jedna takva osoba koja voli i zna svoj posao danas nije na vodećim pozicijama glazbenih institucija?
Zrinko: Ma jesam, ali sam siva eminencija. Imam 66 godina i prije ili kasnije kada su u nešto nesigurni i imaju ozbiljniju dilemu moji iz Hrvatskog društva skladatelja zovu me i pitaju što mislim o tome.
Što mislite o njihovom djelovanju, o njihovom radu?
Zrinko: Mislim da se jedan dobar dio njih povukao u šarafljenje. To je naravno jako važno, ali najvažnije je putem koje osobe želimo prenijeti emociju i energiju i jeli dobra pjesma koju snimamo. Mislim da su se svi malo previše povukli u kuće i u to što nazivaju studio.
Što kažete oko regulacije autorskih i izvođačkih prava, koji je vaš stav? Što je prvo potrebno napraviti da bi se krenulo u regulaciju kreativnog autorskog rada?
Zrinko: To je jedna vrlo komplicirana tema, a vidim da se uporno rješava kolokvijalno. Diskografska kuća, Warner, Universal, Croatia Records itd., potpisala je s nekim ugovor, uložila novac za to, vjerovala u to i putem svojih kanala reklamirala, etablirala i borila se za taj proizvod. I onda dođemo do točke u ugovoru gdje izvođač apsolutno ne može imati ta prava koja danas misli da može imati od streaming servisa i tražiti 50 posto. Jako teško će to ići.
To kako ste vi ispričali zvuči jednostavno. Zašto se onda cijela stvar zakomplicirala i dobar dio ljudi u glazbenoj industriji je ne prihvaća ili ne razumije?
Zrinko: Izvođači jednostavno hoće novac, a, recimo, ti sviraš bas gitaru i za svoj angažman za snimanje dobio si 100 eura i to je gotovo jer si pristao na to. Ne, ali ti bi sada još i od streaming servisa. Teško. Ima jedan dio ljudi koji to nije regulirao ugovorom, ali oni moraju shvatiti kako se onda i oni moraju staviti u situaciju da sami sebe štite. Govori mržnje i napadi neće dovesti nigdje. I dalje mislim da ljudi iz Hrvatske diskografske udruge, i ljudi iz Hrvatske glazbe unije, odnosno HUZIP-a, moraju razgovarati. Moraju probati zajedničkim radom doći do modela.
Zrinko Tutić i Zlatko Turkalj Turki
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima. Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
Fotografije: Croatia Records, Marko Lukunic/PIXSELL i Zlatko Turkalj Turki