Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu atraktivnog glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast biti u društvu Zdeslava Mišurca, predstavnika klape Šufit koja je nedavno proslavila 30 godina rada!
Na fotografiji: član klape Šufit Zdeslav Mišurac i Maja Vidmar Klarić
Fotografija: Dario Lepoglavec
Glazbena priča o klapi Šufit prvo je bila priča o deset mladih glazbeno nadarenih srednjoškolaca. To je bilo 1992. godine kada su organizirane prve probe bile u potkrovlju splitske IV. gimnazije Marka Marulića.
Ideja je došla od našeg profesora glazbene kulture Tomislava Veršića da se pokuša očuvati tradicijski dalmatinski način pjevanja. To je vrijeme kada klape nisu bile mainstream na glazbenoj sceni. Postojao je festival dalmatinskih klapa u Omišu i to je za sve klape bila institucija. Uz Omiški festival koji postoji još od šezdesetih godina, postojale su i smotre. Zadatak Omiškog festivala bio je očuvati tradiciju naših očeva i djedova zapravo na način kako se nekada izvodila dalmatinska pjesma. Ja sam jedan od onih koji je bio na prvoj probi prije trideset godina. Sjećam se da je to bilo prve subote u listopadu 1992. godine. Pronađen je i točan datum, 3. listopada 1992. Iskreno, kada sam došao na probu, nisam imao pojma što me čeka i kako će sve izgledati. Znao sam da postoje klape, da mi je pokojni dida odlično pjevao, majka mi je pjevala u klapi i da ljudi u klapama pjevaju višeglasno i to je sve što sam znao. Tijekom dva mjeseca napravljena je selekcija kako bismo naučili dvije-tri pjesme za prvi nastup koji je održan 23. prosinca u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu. Izveli smo tri božićne pjesme i to se računa kao prvi nastup klape Šufit. Kako smo tada zvuči, postoji snimka na VHS-u i to bih baš želio prebaciti u digitalni format.
Rekao si kako do dolaska u klapu Šufit nisi puno znao o načinu interpretacije i tradicijskom klapskom repertoaru bez obzira na obiteljske klapske pjevače kojima si bio okružen. Što si slušao u to vrijeme? Kakva glazba zanima tebe i tvoje vršnjake, četvorku koja se iz znatiželje pojavila na prvoj probi? Kada ste zavoljeli klapsko pjevanje?
U to vrijeme slušao sam ono što slušam i danas, a to je heavy metal glazba. Znači taj moj izbor nema nikakve veze s klapom. Ali jako volim pjevati. Za razliku od mene, ekipa s kojom sam došao na prvu probu već je pjevala u zborovima i svirala instrumente. Tako da sam o klapi i načinu pjevanja sve naučio od profesora Veršića. On me je sve naučio jer mu je trebao bas pjevač u klapi. Prvo sam jako vagao hoću li doći pjevati u klapu, čak sam profesoru rekao da ja ne znam pjevati i da nemam sluha. No odlično mi je krenulo već na prvoj probi. Bilo mi je nešto novo i zanimljivo premda sam po znanju i iskustvu kaskao malo za ostalim članovima. Kad samo dvije-tri godine od početka rada počneš pjevati pjesme Ljube Stipišića, nastupaš u Omišu, znači da si ušao u klapsko pjevanje i to postaje s vremenom dio tebe.
Na fotografiji: član klape Šufit Zdeslav Mišurac i Maja Vidmar Klarić
Fotografija: Dario Lepoglavec
Jesu li članovi klape prijatelji i u privatnom životu ili ih povezuje za nastup samo ljubav prema glazbenoj tradiciji?
Ne, to nije nužno da se svi družimo i da smo stalno zajedno. Ali s vremenom stvori se to neko prijateljstvo jer mi zajedno u kombiju prođemo od 60 do 80 tisuća kilometara na godinu.
Da imate ozbiljne glazbene – klapske namjere, pokazali ste samo dvije godine nakon prvih proba. Dvije godine intenzivno ste se pripremali za nastup na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu. Kako su izgledale pripreme za taj važni nastup svake klape? Kako su tada na dječju klapu, na vas gledali pjevači iz uglednih klapa u to vrijeme?
Da. Zanimljivo je da smo tada bili debitanti na festivalu i imali smo u prosjeku 16 godina. I do dan-danas nije se pojavila klapa koja je u prosjeku godina bila mlađa nego što smo to bili mi 1994. Taj podatak o našim godinama je zanimljiv i zato što smo bili jedno mjesto ispod granice koja je vodila u finalnu večer Omiškog festivala u kojem su pjevali teškaši klapskog pjevanja. Svima smo bili dragi i dali su nam veliku potporu.
Prvi cjelovečernji koncert imali ste u povodu pet godina rada, i to u predvorju Hrvatskoga narodnog kazališta u Splitu. Tim nastupom 1997. godine prestali ste biti gimnazijska klapska atrakcija i počinjete djelovati samostalno kao kulturno-umjetničko društvo, ali ste ostavili naziv Šufit. Zbog kojeg ste razloga osnovali kulturno-umjetničko društvo? Što je danas s tim registriranim društvom? Koliko imate članova?
To se sve događao nakon što smo maturirali, izašli iz srednje škole i rastali se s našim voditeljem Veršićem. Osnovali smo kulturno- umjetničko društvo zato, kako bismo rekli mi u Splitu, da možemo užicati koju kunu od grada i da nas malo poguraju. Da nam daju novac kako bismo mogli sašiti nošnje u kojima nastupamo. To je vrijeme kada nismo zarađivali od pjevanja, jer nismo imali koncerte. Sve nam je to trebalo zato da bismo mogli dalje funkcionirati. Osnovali smo se kao pravna osoba kako bismo mogli platiti voditelja i sve troškove. Čak smo imali u planu osnovati žensku klapu i kolo, ali do dan-danas nismo se stigli proširiti tako da u sklopu kulturno-umjetničkog društva Šufit djeluje samo sekcija klapa Šufit.
Samo vi.
Samo mi.
Na fotografiji: član klape Šufit Zdeslav Mišurac i Maja Vidmar Klarić
Fotografija: Dario Lepoglavec
Godina 1999. bila je jako važna za klapu Šufit. Osvojili ste treću nagradu publike na festivalu u Omišu i dobili to važno priznanje za svoj rad, koje ste čekali punih šest godina. Iste godine objavili ste i album Dobro jutro, more i održali prvi samostalni koncert u splitskome Hrvatskom narodnom kazalištu. Tim događajima počinje uspješna karijera klape Šufit, službeno i priča o vama.
Tako je. Naš uspjeh, put do uspjeha i definiranje klape Šufit ja gledam kroz nekoliko važnih momenata. Prvi nastup na Omiškom festivalu 1994. koji ste spomenuli, prva osvojena nagrada u Omišu i koncert u Splitu 1999. godine. Održati ‘a cappella’ koncert u kazalištu i svojem gradu – to nam je tada bio vrhunac rada.
Vrlo brzo nakon uspješne 1999. godine slijedili su vaši nastupi u Njemačkoj, Italiji, Francuskoj, BiH… To je još bilo razdoblje kada ste publici na koncertima predstavili klapske varijante poznatih pjesma kao što su: Ključ života, Kako ću volit to ludo more, More itd. Na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu od 2006. do 2008., tri godine zaredom bili ste proglašeni najboljom klapom festivala. 2009. godine dobili ste posebnu nagradu Omiškog festivala za izniman doprinos dalmatinskom klapskom pjevanju. To je sigurno bilo ispunjenje vaših dječačkih snova, jer time ste ušli u među najbolje i najuspješnije ili, kako biste Vi rekli, teškaše klapskoga pjevanja.
Naravno. Ima klapa, pogotovo u ženskoj konkurenciji, koje su nažalost zapostavljene medijski, jer puno ženskih klapa pjeva vrhunski. Ima i puno klapa koje su pobjeđivale više puta od nas, ali nije nitko to napravio tri puta zaredom. Mi smo za sada prvi i jedini u muškoj konkurenciji osvojili apsolutnu pobjedu i publike i žirija. Zanimljivo je da su usporedno u to vrijeme iz šufita, podruma izlazile klape. Počele su se probijati na širu glazbenu scenu. Tada smo imali klapu Intrade koja je snimila pjesmu ‘Croatio, iz duše te ljubim’, klapu Maslina s pjesmom ‘Da te mogu pismom zvati’ i ta popularnost klapa u to je vrijeme kulminirala famoznim koncertom na Poljudu 2006. godine.
Sav uspjeh koji je klapa Šufit postigla i sva priznanja o kojima smo razgovarali vezani su uz vašu izvornu a cappella klapsku interpretaciju. I zašto onda Šufit počinje biti pop-klapa, pop-izvođač? Zbog želje za većom popularnošću? Zbog uspjeha s pop-zabavnom pjesmom Ne diraj moju ljubav?
Što se dogodilo? Nakon te tri pobjede na festivalu u Omišu nama su rekli, ne bih to sada trebao spominjati (smijeh): “Ajte vi malo ća s Omiša da i drugi mogu dobiti nagradu”. Dogodilo se i određeno zasićenje jer smo ozbiljno i dugo radili na toj ‘a cappella’ izvedbi i to je dovedeno do savršenstva.
Singl Ne diraj moju ljubav nalazi se na istoimenom albumu (Scardona)
Zato i pitam, jer malo je tko dugo godina imao takav studiozni pristup radu i očuvanju tradicijskog načina izvođenja dalmatinskog – klapskog načina pjevanja.
Mi smo stvarno tu dali sve od sebe, bio je jednostavno dobar spoj svih članova. Nas je 2006. godine preuzeo maestro Jasminko Šetka i spoj njegovih ideja i našeg iskustva rezultirao je time da je on iz nas izvukao ono najbolje što je svaki od nas imao. I onda kad sve to napraviš, dobiješ nagradu Porin i nagradu za poseban doprinos klapskoj pismi, treba ti neki drugi motiv. Trebali smo nešto novo. A kako su u to vrijeme klape već krenule u izvođenje dalmatinskog popa, odlučili smo se i mi priključiti. Nova ljubav dogodila nam se 2012. kada je do nas došla pjesma ‘Ne diraj moju ljubav’ koju smo izveli na Splitskom festivalu i za nju osvojili prvu nagradu žirija. Svi smo bili sretni jer smo osvojili nagradu na festivalu zabavne glazbe i tada nismo znali što će se poslije dogoditi oko te pjesme. Krajem iste godine počeli su nam dolaziti pozivi za koncerte i rasti pregledi videospota na društvenim mrežama. Nije nam bilo jasno što se događa i zašto nas svi slušaju. Je l’ nas stvarno toliko prate, slušaju i gledaju na društvenim mrežama? Krenuli su koncerti, počeli smo je izvoditi s instrumentalnom pratnjom i na taj novi način počeli smo izvoditi dalmatinske evergreene koje su snimili Oliver, Tedi, Karan itd. Gospodin Vinko Barčot, autor pjesme ‘Ne diraj moju ljubav’, poslao nam je demo CD sa svojim pjesmama, mi smo od ponuđenog odabrali šest pjesama i uvrstili ih na naš prvi instrumentalni album.
30 godina uspješnog djelovanja proslavili ste na najbolji mogući način koncertom u Dvorani Vatroslava Lisinskog. Te večeri primili ste i posebno priznanje Hrvatske diskografske udruge: Multi-platinum Award.
To je još jedna nama važna kvačica za naš dugogodišnji rad. U Lisinskom smo bili više puta, ali ne sami, nego kao gosti revije omiških pobjednika festivala. I u nama je bila velika želja nakon svih tih uspjeha i nagrada da održimo samostalni koncert u toj važnoj koncertnoj dvorani. Dvorana Vatroslava Lisinskog je institucija u Hrvatskoj. Napokon nam se pružila prigoda da sazrijemo dovoljno da možemo doći i sami zapjevati u Lisinskom. To smo sanjali dugo godina.
Na fotografiji: član klape Šufit Zdeslav Mišurac i Maja Vidmar Klarić
Fotografija: Dario Lepoglavec
__________________________
Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.
Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.
Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________
Fotografije: Dario Lepoglavec
