Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem, donosi još jedan intervju u nizu u sklopu glazbenog projekta Diskografska spajalica. Posebna nam je čast što je u našem društvu bio skladatelj, tekstopisac, aranžer, voditelj, glazbeni producent i umjetnički direktor festivala Melodije Istre i Kvarnera Andrej Baša!

Na fotografiji: Melodije Istre i Kvarnera, Svetvinčenat
Fotografija: Photo Festival MIK

‘Festival melodije Kvarnera 1964.’ ili točnije ‘Natječaj melodije Kvarnera Rijeka 1964.’ održan je prije 60 godina. Dana 22. svibnja 1964. godine. To je jedini festival u Hrvatskoj koji putuje, koji svoje festivalske večeri ima u više gradova svake sezone. Gospodine Baša, čestitam ustrajnosti na ovom izvrsnom broju, pa to je jedan život. Čestitke su upućene Vama i svim autorima, izvođačima, glazbenicima, organizatorima, publici.

Pa da, to je već jedna osoba u dobrim godinama, zrelim. U početku, prvu godinu nije bio putujući festival. I nakon toga, sljedeće godine 1965., održao se u Puli i odmah je već postao putujući jer su održana dva festivala. Nakon toga je to naglo počelo, pa je 70-ih godina znalo biti i do 15 festivalskih večeri.

U to zlatno vrijeme MIK-a, festival je bio prava atrakcija. Ako sam dobro prebrojio općine, mjesta i gradove koji su vas u ovih 60 godina ugostili, znači da ste imali 52 pozornice, na 52 različite lokacije.

Tako je, i to je golem broj i samim time veliki broj festivalskih večeri i izvedbi, jer je svih tih godina u svakoj večeri bilo izvedeno između 10 i 15 pjesama, uz još tri pjesme koje se proglašavaju pobjedničkim. To je u konačnici puno izvedbi, tu je riječ o oko 2000 koncertnih izvedbi.

Glavno je obilježje pjesama koje se izvode na MIK-u, istarska ljestvica i stihovi pjesama koji se temelje na običaju, stilu, načinu života stanovnika Istre, Kvarnera, ali i sjevernog jadranskog otočja.

Jasno, sve pjesme nisu s etno izrazom, jer u sebi sadrže pop izričaj, ali moraju zadovoljavati tri kriterija. Znači, ili je jezično ili je glazbeno, a i književni hrvatski jezik također je zastupljen u pjesmama kao i talijanski dijalekti. Tako da imamo zastupljene sve slojeve i jezične skupine. Treba znati da je čakavski dijalekt jako različit u ovim krajevima. Istarski se dosta razlikuje od primorskog. Domaći ljudi odmah će prepoznati je li netko s otoka, iz Novog Vinodolskog, ili je iz Kastva ili nekog drugog dijela Istre, južne, sjeverne, Labina… Labin znamo da je posebna jezična priča.

Na fotografiji: Đani Maršan na MIK-u 60
Fotografija: Photo Festival MIK

Prve godine kada je festival održan u Rijeci, pobijedila je Ana Štefok s pjesmom ‘Nade’.

Da, Dunja Rajter bila je voditeljica, ona je otvorila festival, poslije je otišla u Njemačku i tamo postala zvijezda, ali to su bili ti njezini počeci u kinu, u Teatru Fenice, današnjem kazalištu, a nekad se to zvalo Kino Partizan. S vremenom lagano se promijenio glazbeni stil festivala, bilo je i određenih stanki. Festival je obnovljen 1993. godine. Nakon šest godina stanke zaživio je punim plućima i baš je bilo veliko zanimanje za njega nakon tog prekida, jer je počeo jedan cijeli glazbeni pokret, a mnogi ga zovu Čaval, koji je sa sobom donio veliku ljubav prema rodnom kraju i prema lokalnom patriotizmu koji je prisutan u svakom kraju. Jasno, uvijek zastupam ideju da mi moramo čuvati svoje nacionalno blago jer u današnje doba globalizacije, ako ne čuvamo svoje, mi smo izgubljeni, a vidimo da na sve strane postoje tendencije da se uništi ono naše autohtono. Osoba kao individua se uništava, kao čovjek i sve vodi k tome da ostane samo bezlična masa. Ako ne čuvamo svoje, mi smo izgubljeni.

Vezano za očuvanje svojega glazbenog identiteta, kakvo je danas zanimanje autora, izvođača, mlađe generacije kada je u pitanju MIK i njegova glazbena i kulturološka tradicija?

Tu su stalno svi prisutni, nova izvođačka i autorska imena. Prošle godine imali smo baš pravi teški heavy metal, pjesmu u kojoj je dobro iskorištena melodija. Ekipa je stvarno poznavatelj istarske ljestvice, i to su odlično izveli na sopelama. Što je najljepše, publika je bila oduševljena. Prihvatili su ih i stari i mladi.

Ana Štefok, rekao sam, bila je pobjednica prvog MIK-a, godinu dana poslije, 1965., prema glasovima publike pobijedio je Arsen Dedić s pjesmom ‘Ostani tu’, ali zapravo pravi vladar festivala, miljenik publike bio je Toni Kljaković, on je rekorder u pobjedama.

Sigurno rekorder prema broju pjesama, jer treba znati da su u ono doba neki izvođači izvodili dvije ili tri pjesme u svakoj festivalskoj večeri, znači svoju solističku ili u duetu s drugim izvođačem. Isto je tako u to vrijeme bilo i na festivalu u Opatiji, Zagrebu i Splitu. Pjesme su se izvodile u raznim inačicama i kombinacijama. To je bilo doba takvog festivalskog razmišljanja. I Sanremo ima zapravo jednu takvu kombinaciju. Danas je to drugačije, danas svaki izvođač izvodi pjesmu koja je pisana za njega.

Rekorder Toni Kljaković sedam je puta pobijedio glasovima publike.

Tako je, nevjerojatan podatak, on je bio stvarno omiljen, a s obzirom na to da on uopće nije podrijetlom iz ovog kraja, on je savršeno izgovarao onaj mekani ć koji Primorci imaju. Istrani nemaju toliko izrazito mekan taj ć, ali Toni je uvijek zvučao kao da je naš čovjek. Svi su mislili da je on od tuda, naš.

Na fotografiji: Grupa 777 na MIK-u 60
Fotografija: Photo Festival MIK

Da, to i jesu zanimljivi podaci jer, uz njega, glasovima publike pobjeđivali su već spomenuti Ana Štefok i Arsen Dedić, premda su oni pjevali na književnom hrvatskom jeziku.

Da, tako je! To su bila velika imena. Tu je bilo uvijek dobrih pjevača i velikih hitova. Vinko Coce je baš na MIK-u izveo pjesmu ‘Vilo moja’. Ima puno pjesama koje su u međuvremenu postale uspješnice i poznate su svima u Hrvatskoj.

Kada počinje Vaša veza s MIK-om, kada ga vi počinjete pratiti, kada vas počinje zanimati?

Imao sam 21 godinu i još svježe akademsko znanje pisanja za orkestar. To je bilo davne 1971. godine. I tada me je Dario Ottaviani koji je bio u triju “Neda, Dario i Miljenko”, pitao ako bi se uhvatio posla vezano za aranžman. Riječ je bila o lijepoj baladi ‘Sijede vlasi’, i to je bilo moj prvo iskustvo. Nakon toga je normalno sve počelo, sljedeće godine sam imao već svoje pjesme, koji put čak i četiri pjesme na festivalu. I puno pjesama za koje sam pisao aranžmane.

Koja Vam je draža uloga, biti na MIK-u autor, izvođač, aranžera, skladatelja ili direktor?

Da, u pravu ste! Nekad sam bio i izvođač u sastavu 777, to je bilo 70-ih godina. I to su lijepa sjećanja, tada smo obilazili kao sedmice doslovno sve festivale u Jugoslaviji. Tako da, znači prošao sam sve moguće uloge. Od dirigenta, aranžera, producenta, izvođača, kompozitora, tekstopisca. Pronašao sam i podatak vezano za Doru, teško da će se naći neka osoba koja je dirigirala, pjevala u prednatjecanjima, bila tekstopisac i autor aranžmana…

Ali niste mi rekli kako se snalazite kao prvi čovjek MIK-a. Prema dosadašnjim rezultatima, rekao bih odlično, ali uz sve Vaše spomenute glazbene uloge, Vi ste i u ulozi glavnog producenta, brinete se o financijama, dogovarate odnose s domaćinima – turističkim zajednicama, brinete se o smještaju, prijevozu glazbenika itd.

Na početku je trebalo malo vremena dok se ne uđe u te administrativne stvari. Lakše je bilo raditi festival 90-ih godina.

Na fotografiji: Džo Maračić Maki na MIK-u 60
Fotografija: Photo Festival MIK

Zbog čega?

U međuvremenom smo ušli u Europsku uniju, pa svi sad plaću. Zbog same nepotrebne goleme administracije i birokracije. To su stalni sastanci, dopisi prije glavnih dogovora. Sva sreća da već niz godina neka područja imaju dogovore o izmjeni domaćina. Konkretno, na Krku je dogovor između triju općina: Malinske, Dubašnice, grada Krka i općine Punat. I tu se svake godine izmjenjuje domaćin. I svi sudjeluju. U Istri se od prošle godine uključila Istarska županija koja pomaže da MIK uđe u ruralne sredine. Tako je festival prošle godine bio u Barbanu, a ove godine je u Svetvinčentu. Onda slijede Marčana i Ližnjan. A ovdje u ovom kraju još surađuju Kastav i Opatija.

Molim Vas, malo mi pojasnite zašto se MIK od 1964. do 1986. naziva stari MIK? Koje su glavne glazbene razlike tog razdoblja i ovog koji se danas događa i izvodi na Vašem festivalu?

Bila je ta pauza koju sam spomenuo, a koja je nastala zbog velike inflacije i zna se da je ekonomija krenula nizbrdo krajem 80-ih. I zbog toga je MIK zapravo i stao u to vrijeme. Dogovarale bi se jedne cijene ujesen, inflacija bi sve progutala pa se nisu mogli držati dogovora. Inflacija je smrti za većinu manifestacija. To znamo i sada, koje sve probleme imamo, ali sada inflacija, na sreću, popušta. U to vrijeme sam stil pjesama je bio malo drugačiji, i ta je produkcija s vremenom zastarijevala. Pjesme su se snimale u studiju na prvom katu tadašnjeg Radija Zagreb, i to s velikim orkestrom. I ta produkcija je bila zastarjela, jer se već u to vrijeme radilo s novom produkcijom, programiranjem računala. Ja sam imao privatni studio. Godine 1977. radio sam produkciju za grupe Denis & Denis, 777, i mnoga druga nova imena, bio je to i novi zvuk. U to su vrijeme već svi studiji radili drugačije. Modernije. I to je zato trebalo promijeniti. Nakon stanke, 1993. godine došao je osvježeni MIK. Novi festival počeo je s potpuno novim zvukom. I to su ljudi primijetili, stvarno su bili oduševljeni i upravo zbog toga je to pridonijelo velikoj popularizaciji MIK-a.

Na fotografiji: Andrej Baša, direktor festivala Melodije Istre i Kvarnera, i Zlatko Turkalj Turki
Fotografija: Photo Festival MIK

Onda ga možemo nazvati ne stari MIK, nego MIK prije i za vrijeme Baše.

Tako je, ali imamo taj jedan stari naziv, uvijek stavimo pod navodne znakove, taj „stari“, ali mi dobro znamo na što se točno odnosi taj period, o čemu je riječ.

Za 60. rođendan MIK-a koliko će se ovogodišnja turneja razlikovati od uobičajenih festivalskih godina i što spremate za proslavu?

Zapravo, mi ćemo raditi na proslavi ujesen, jer je to ipak jedna velika obljetnica, ali, naravno, mi obilježavamo rođendan i na festivalu. Tu obljetnicu slavimo s posebnim programom i malo kopiramo Sanremo, koliko možemo u našim granicama. Prvi dio programa je natjecateljski i u njemu se izvođači natječu za bodove. Program će biti prekidan s nekim starijim pjesmama i razgovorima s nekim od izvođača koji nisu u natjecateljskom dijelu, znači nisu u konkurenciji. A sam revijalni dio, dok se zbrajaju glasovi, bit će pun raznih poznatih izvođača. Recimo dolazi iz Amerike Džo Maračić Maki, grupa 777, Daniel Načinović koji je bard čakavske scene, Vesna Nežić-Ružič koja je od početka na festivalu, Damir Kedžo, Radojka Šverko, Đani Maršan, uglavnom zanimljiva imena. Festival će otvoriti Ksenija Urličić koja je bila velika dama televizije.

Kada bi trebali nekome predstaviti MIK s pomoću svoje pjesme, kao osobnu iskaznicu festivala, koju bi pjesmu odabrali?

Kad bi morao izabrati, onda je to jedna pjesma koju je Maja Blagdan pjevala prije 15-ak godina. ‘Zemlja sunca, zemlja sna’ na tekst Daniela Načinovića. To mi je jako draga pjesma.

Pjesma ‘Zemlja sunca, zemlja sna’ u izvedbi Maje Blagdan natjecala se na MIK-u 2006.

__________________________

Vođeni idejom spajanja glazbenog svijeta pod jedan nazivnik, Hrvatska diskografska udruga je odlučila publici približiti riječi onih bez kojih taj svijet ne bi bio moguć – glazbenicama i glazbenicima.

Cilj ovog projekta je putem zanimljivih i sadržajnih intervjua predstaviti najbolje doajene te najnovije talentirane izvođače i izvođačice. Intervjui se objavljuju dva puta mjesečno, pod perom Zlatka Turkalja Turkija, koji će svojim dugogodišnjim iskustvom čitateljima predstaviti ono najbolje od glazbe.

Pratite naše društvene profile na Facebooku i Instagramu te službenu web-stranicu jer vas čeka pregršt kvalitetnog i atraktivnog glazbenog sadržaja!
__________________________

Fotografije: Photo Festival MIK, Zlatko Turkalj Turki